Iako je u program “Apolo” bilo uključeno gotovo 400.000 stručnjaka iz različitih područja, svi su oni bili spremni na mogući krah cijelog poduhvata. Tadašnji američki predsjednik Ričard Nikson čak je imao spreman govor u slučaju da se astronauti nikada ne vrate na Zemlju.
Svijet obilježava 50 godina od misije “Apolo 11” kada je čovjek prvi put stupio na Mjesec, ali i dalje postoje oni koji osporavaju ovaj naučni podvig, pa konstantno traju rasprave o vjerodostojnosti prvog spuštanja na Zemljin satelit.
Dana 16. jula 1969. godine iz Kejp Kenedija na Floridi u SAD lansiran je “Apolo 11”, a pet dana kasnije Nil Armstrong je postao prvi čovjek koji je kročio na površinu Mjeseca.
Ta misija od tada izaziva divljenje i osporavanje.
Jedna od karakterističnih zamjerki jeste činjenica da ne postoji nijedna dobra fotografija Nila Armstronga sa Mjeseca, već je riječ o fotografijama na kojima je njegov kolega iz te misije Baz Oldrin.
Astronautima i Nasi je zamjereno što se ispod astronautske kacige ne vidi lice nijednog od njih tokom šetnje po Mjesecu.
“Nije mi palo na pamet da tražim od Baza da me snimi na Mjesecu. Uostalom on je uvijek bio mnogo fotogeničniji”, objašnjavao je Armstrong.
Treći član posade Majkl Kolins ostao je u modulu da kruži oko Mjeseca i čeka povratak Armstronga i Oldrina. On je uvijek bio u sjenci njih dvojice, mada bez njega misija ne bi bila moguća.
Manje poznata u javnosti je činjenica da je Armstrong u misiju ponio drveni komad letjelice “Fyer”, u kojoj su čuvena braća Rajt po prvi put u ljudskoj istoriji uspjela da polete avionom – i to 17. decembra 1903. godine.
Prije nekoliko godina SAD su otvoreno priznale da su bile spremne i na neuspjeh misije “Apola 11”.
Iako je u taj program bilo uključeno gotovo 400.000 stručnjaka iz različitih područja, svi su oni bili spremni na mogući krah cijelog poduhvata.
Tadašnji američki predsjednik Ričard Nikson čak je imao spreman govor u slučaju da se astronauti nikada ne vrate na Zemlju.
Ipak, i danas u svijetu postoji popriličan broj skeptika, i laika i nekih stručno verziranijih ličnosti, koji smatraju da Armstrong, Oldrin i njihove kolege iz nekoliko kasnijih misija nikad nisu kročili na Mjesec.
Teoretičari zavjera tvrde da su Amerikanci gubili svemirsku bitku sa bivšim Sovjetskim Savezom, koji je poslao prvog čovjeka i prvi satelit u svemir, te su odlučili da “uzvrate udarac”.
Navodno, zamolili su čuvenog režisera Stenlija Kjubrika, koji je završavao svoje remek-djelo “2001: Odiseja u svemiru” , da režira i prvo slijetanje čovjeka na Mjesec i da ga predstavi kao stvaran čin.
Sumnje da je slijetanje lažirano podstakla je knjiga Bila Kejsinga iz 1976. godine: “Nikad nismo otišli na Mjesec: Američka obmana vrijedna 30 milijardi dolara”. On je neko vrijeme radio u firmi “Roketdan” koja je projektovala motore za raketu “Saturn 5”.
Kesling je tvrdio da Amerika nema dovoljno razvijenu tehnologiju za prebacivanje ljudi na Mjesec.
Nasa je u više navrata odbacivala takve teorije i redovno na svojim stranicama i odgovarajućim naučnim mrežama objašnjava detalje misije.
Nekadašnji Sovjetski Savez, kao ni Rusija danas, nije dovodio u pitanje autentičnost američke misije.
Direktor Instituta geohemije i analitičke hemije Ruske akademije nauka Jurij Kosticin naveo je da pitanje da li su Amerikanci sletjeli na Mjesec nije kontroverzno, te da spekulacije o toj temi dolaze od ljudi koji nemaju nikakve stručne veze sa svemirom.
On je napomenuo da nijedan astronaut nikada nije rekao kako Amerikanci nisu sletjeli na Mjesec.
U današnje vrijeme istraživači i poslovni ljudi smatraju da bi baza na Mjesecu mogla postati nešto poput benzinske pumpe za duga svemirska putovanja.
Pominje se i “turistički potencijal” Mjeseca, pa mnogi vjeruju da je “trajna istraživačka stanica na mjesecu – logičan korak”.
Izvor: Srna/ Nenad TADIĆ