Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je sinoć da se mora njegovati sjećanje na stradanje djece na ovim prostorima, prije svega iz srpskog naroda, kako bi se pokazalo da je prošli vijek u kontinuitetu bio vijek stradanja srpskog naroda i u okviru toga velikog broja djece.
Dodik je ocijenio da je srpski narod bio često izložen brojnim, velikim i masovnim stradanjima, navodeći da je samo u posljednjem otadžbinskom ratu stradalo 447 djece srpske nacionalnosti. On je podsjetio da je na komemoraciji u Gradini prije nekoliko dana nezaobilazna tema bilo stradanje djece u jedinom logoru formiranom za djecu ikada u svijetu, isključivo srpsku, navodeći da je ukupno u tom sistemu logora poginulo oko 20.000 djece.
Dodik je naglasio da je u Drugom svjetskom ratu ukupno stradalo 74.000 srpske djece, a u Prvom svjetskom ratu, prema nekim statistikama, nikada završenim, stradalo je više od 100.000 srpske djece.
“Naš narod je bio često izložen brojnim, velikim i masovnim stradanjima. To, nažalost, nije zaobilazilo ni djecu. Prvi logor ikada formiran u novijoj istoriji formiran je u Doboju 1915. godine i tamo je stradao ogroman broj našeg naroda, ali je u tom logoru stradalo 474 djece”, rekao je Dodik u obraćanju na memorijalnoj akademiji pod nazivom “Svako dijete – nebo na zemlji” u Banjaluci.
On je dodao da su oni ubijeni samo zato što su pripadali srpskom, pravoslavnom narodu i da su ih ubile komšije iz tog vremena.
“Masovno stradanje djece srpske nacionalnosti možemo u kontinuitetu da pratimo i da dođemo do Kragujevca, gdje je u stravičnoj odmazdi za jednog ubijenog fašistu Nijemca, okupatora, trebalo da bude ubijeno 100 Srba. Ta zla kob koštala je 3.000 građana Kragujevca, od kojih je oko 600 djece, đaka, studenata, ubijeno”, podsjetio je Dodik.
On je rekao da su u Ljubinju 1941. godine, u logoru formiranom za Srbe, bile zatočene majke sa djecom koja su se tek rodila i da su ustaše prekinule bilo kakvu mogućnost da one budu prehranjene, a time su njihova djeca stradala.
“Na taj najteži način ubijeno je 12 beba koje su majke držale mrtve, ali nisu mogle ništa da učine”, rekao je Dodik.
On je podsjetio i na 12 banjalučkih beba, stradalih 1992. godine.
“Tih 12 beba je bolna mrlja svih nas ovdje, tuga u srcu koja ne prestaje, tuga koja će se prenositi kroz generacije i saznanje da su stradali samo zato što su pripadali srpskom narodu, što su rođeni ovdje u Banjaluci i to što se neko veliki i dalek usudio da prekine doturanje neophodnog kiseonika odnijelo je živote 12 beba”, naglasio je Dodik.
On je naveo da je u otadžbinskom ratu stradalo 447 djece srpske nacionalnosti, dodajući da tu nije kraj i da su djeca stradala i kada je NATO bombardovao Srbiju i Republiku Srpsku.
Dodik je rekao da je sinonim dječijeg stradanja trogodišnja Milica Rakić, koja je “bila smetnja nekim velikima koji su sjedili negdje daleko“.
“Bila im je smetnja i zato su bacali bombe sa osiromašenim uranijumom”, naglasio je Dodik.
Prema njegovim riječima, stradanje djece nije završeno samo sa ratnim dešavanjima na ovim prostorima i nastavilo se kao posljedica bombardovanja osiromašenim uranijomom.
“Možemo da posvjedočimo da na mnogim mjestima gdje su naši prostori tome bili izloženi, djeca oboljevaju od teških bolesti, ponekad neizlječivih”, rekao je Dodik.
On je citirao blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavla koji je jednom rekao da kada strada dijete, strada svijet.
“I zaista je teško razumjeti mnogo stvari u vezi s tim. Ta bol ne može se ničim izmjeriti. Vidjeti sliku stradalog djeteta za svakog je bolno, ali isto tako navodi čovjeka da pomisli kako je moguće da neko ubije dijete, kao je moguće da se vrati kuću da svoju djecu ušuška, da ih obuče, hrani i da ih šalje u školu, a da je iza sebe ostavio mrtvu djecu”, naveo je Dodik.
On je rekao da je NDH kroz svoj državni projekat uništenja Srba uništavala i djecu i da tu treba dodati “još i monstruoznije pokušaje prekrštavanja djece, odvođenja u druge porodice”.
Prema njegovim riječima, može se samo naslutiti tragedija kod djece koja nisu imala spoznaju o svom porijeklu, a vaspitavana su od onih koji su imali ogromnu mržnju prema narodu iz kojeg ta djeca potiču upravo da mrze taj narod i da mu vrate stradanja kroz neka druga vremena.
“Pripadamo vjeri koja nas uči da praštamo. Kao čovjek nisam razmišljao o tome nego sam to prihvatio. Kako starim sve teže mogu da oprostim i ne mogu da oprostim. Nek je slava svoj stradaloj djeci svijeta i neka su prokleti svi oni koji su ikada učinili bilo šta prema tom nemoćnom, malom ljudskom biću”, istakao je Dodik.
(Srna)