Dobrila Kukolj (95), preživjeli logoraš Јasenovca i predsjednik Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka, kazala je da je Donja Gradina najveći grad mrtvih.
U trenutku kad je počela pričati o svojim svjedočenjima, počeo je duvati vjetar, kao da su je duše stradalih prepoznale i čule.
Kako je ispričala, dobro pamti jezive slike i nasilno tjeranje u logore NDH.
“Zadatak bivših logoraša i njihovih potomaka je da njegujemo kulturu sjećanja. Nastojimo i dalje da svjedočimo o vremenu zla. Znam koliko vrijedi sloboda i šta znaci biti slobodan. Slobodu želim i drugim ljudima”, poručila je Kukolj.
Poželjela je i da se rat nikada i nikome više ne desi.
Kukoljeva je u obraćanju na obilježavanju Dana sjećanja podsjetila da se nedavno navršilo 79 godina od proboja jasenovačkih logoraša. Podsjetila je da i danas nosi bol u duši koji je osjetila kada je njen brat odvojen od majke. Napomenula je da je njen 14-godišnji brat završio u logoru na Sajmištu zajedno sa stricem u najvećim mukama. Navela je da je sa majkom i drugim članovima porodice prevezena u Jasenovac gdje su odvajali djecu od majki, pa je ispričala i kako su jedno dijete koje je bilo u majčinom naručju ustaše nabole na bajonet i bacile bijesnim psima.
Ona je navela da su njenu majku prislili da ide na prinudni rad u njihovo selo, gdje su brali pasulj, šljive. Sa njom je, kaže, išla jedna žena koja se potom vratila sa sakrivenim kukuruzom u njedra, a onda su za to saznale ustaše, došli po nju, donijeli panj na kojem su joj odsjekli glavu i bacili u Savu.
“Ciglana je bila užas pakao za djevojke, djevojčice, koje su izliđivali”, podsjetila je Kukoljeva i istakla kako i danas pamti vrisak djece iz logora.
Nezavisne, Foto: Velibor Tripić