Ručna kosa je donedavno bila jedna od osnovnih poljoprivrednih alatki, ali su je mašinske kosačice zamijenile pri kosidbi livada. U ozrenskom selu Trbuk kod Doboja na imanju Đorđe Marića nastoje sačuvati tradiciju I običaje. Organizovana je kosidba koja je okupila dvadesetak učesnika.
Sve je izgledalo kao nekad. Kosci su stigli, naoštrili kose, a onda su počeli da padaju otkosi pod zamasima dvadesetak učesnika,koliko ih bilo na kosidbi na Ozrenu.
Najstariji među njima bio je sedamdesetšestogodišnji Ratko Lazić iz Krsnog Polja kod Maglaja. Ručno kosi od svoje 15. godine. Ističe da je za košenje važno da je alatka dobro pripremljena. Ratko je bio najstariji, dok je namlađi učesnik bio Dragan Borošaji, koji ima 13 godina. Ručno da kosi naučio je od oca.
Put Ozrena stigli su kosci I iz Dervente, Žepča, Gračanice, Modriče. Važno je poručuju od zaborava očuvati stare običaje I tradiciju.
Ručno košenje danas su zamijenile kosačice. Kosa se rijetko uzima u ruke.
Nije bilo lako koscima. Visoka temperatura I brdovit teren zahtijevali su mnogo tečnosti. Ali, znalo se na Ozrenu ko kosi,a ko vodu nosi. Imali su kosci svog vodonošu.
Kosidba je održana na imanju Đorđe Marića, a pomoć u njenoj realizaciji stigla je od grada Doboja I OSCE-a u BiH. Prvi put održana je prije četiri godine. Onda je uslijedila pauza zbog pandemije virusa korona. Ove godine manifestacija se vratila I to sa većim brojem učesnika.
Da bi produžili vijek kosi ,poljoprivrednoj alatki koju je imalo gotovo svako domaćistvo kosci će se, poručuju, okupiti kod domaćina Đorđe na kosidbi i naredne godine.
(TV K3)