Recept za dugovječnost je kod Novaka Đokovića i on ga ljubomorno krije od svih. Jubileji se redaju, istorija se piše,a rekordi, jedan za drugim, padaju. On je tu, to znamo, međutim gdje su svi ostali koji su sa njim činili zlatnu eri tenisa ?
Novak je 2013. godinu završio na drugoj poziciji iza Rafaela Nadala. Španac je sada na dugoj pauzi, još od Australije te i pored brojnih navoda i očekivanja da se vrati početkom sljedeće godine, upitnici i dalje postoje.
Treći na ATP listi je tada bio neumorni Španac David Ferer. Specijalista za šljaku koji je u teniskom svijetu ostao zapamćen prije svega po svome borbenu duhu i glasnim uzvicima pri svakom udarcu. Ferer u penziji već četiri godine, a posvetio se selektorskoj poziciji u nacionalnoj reprezentaciji te povremenom trenerskom poslu. Sjećamo se svi kratkog perioda sa Aleksandrom Zverevim, a ovog Ju-es opena mogli smo da ga vidimo u boksu sunarodnika Zapate Miraljesa.
Endi Mari, kao četvrti reket te godine, prošao je kroz sito i rešeto proteklih sezona, ali je uspio da povrati nešto od svih moći i trenutno je na 39. poziciji rang liste.
Top pet 2013. godine zaključavao je Huan Martin del Potro. “Dobri div” kojega su povrede uskratile, od vjerovatno, daleko bogatije i berićetnije karijere.
Na šestom mjestu u tom momentu bio je Rodžer Federer koje mu je sezona 2013, ako računamo samo one u kojim je bio konkurentan, bila najslabija te je zauzimao “tek” tu prvu poziciju izvan prve petorke.
Još jedan visoki igrač poput Del Potra je bio skoro stalni član Top 10, a to je Tomaš Berdih koji je bio čest gost završnica Grend slemova. Na kraju 2013. godine je zauzimao sedmo mjesto na ATP listi, a svoj reket je okačio o klin 2019. godine.
Kraj liste čine dva veterana koji su još uvijek na nogama u bici sa mladim lavovima te jedan penzionisani velikan.
Stan Vavrinka i Rišar Gaske nisu oni isti koji su bili prije 10 godina, ali još uvijek su na velikoj sceni, doduše dosta niže rangirani nego u prošlosti.
Vavrinka se poslije niza operacija vratio, borio i uspio da izbori svoj povratak u prvih 50, dok Francuz, najljepši jednoručni bekend na turu prema mnogima, već odavno igra toplo-hladno te trenutno zauzima svega 62. poziciju.
Ovu plejadu bivših asova, te onih koji se još uvek koliko-toliko drže i održavaju renesansu, završava Žo Vilfred Conga, čovjek koji je na Rolan Garosu rekao svoje posljednje zbogom tenisu.
Mnogo je nostalgije, to je sigurno, tenis više nije ono što je bio. Mnogo je manje velikih mečeva, dugih razmjena, a sve više velikih servera, kratkih poena i manje interesantnih mečeva.
Sve se mijenja, ali jedno ostaje isto – Novak Đoković vlada bijelim sportom.
Izvor: Glas Srpske