Javnost u BiH šokirali su nedavno objavljeni rezultati PISA testiranja koje je provedeno 2018. godine i na kojem je BiH zauzela 62. mjesto, što znači da su naša djeca funkcionalno nepismena. Ovo je ozbiljan problem koji zahtijeva, što je stajalište struke, sveobuhvatan pristup.
Na ovoj listi je rangirano 79 država ili ekonomija, a prva dva mjesta zauzeli su Kina i Singapur. Od zemalja bivše Jugoslavije, ispred BiH su Srbija, Slovenija (21) i Hrvatska (29), kao i Crna Gora (52). Samo Sjeverna Makedonija (67) i Kosovo (75) su gore rangirani od BiH u regionu.
Zadatke iz čitalačke, matematičke, naučne i finansijske pismenosti rješavalo je hiljade petnaestogodišnjaka iz BiH i cijelog svijeta. PISA testiranje provodi se u cijelom svijetu svake tri godine. BiH je posljednja država iz regije koja se priključila ovom istraživanju.
Radmila Rangelov-Jusović, direktorica Centra obrazovnih inicijativa “Step by step”, objasnila je da je ono što PISA testiranje mjeri i ono što se zove funkcionalna pismenost jedna specifična vrsta zadataka kojom se ne želi provjeriti faktičko znanje, tj. ne postavljaju se djeci pitanja o datumima, nazivima, niti definicije, već se djeca stavljaju u problemske situacije gdje bi oni znanje iz škola trebali staviti u funkciju.
– Uglavnom se djeci daje da nešto zaključe iz teksta, da nešto uvide, da riješe neki jednostavniji problemski zadatak ili da se snađu u prostoru i sl. Zadaci se daju kako bi se provjerilo kako se djeca snalaze u jezičkoj, matematičkoj ili prirodoslovnoj struci. Jednostavan je zaključak da su djeca u BiH poput druge djece na svijetu po svojim kapacitetima, ali poruka testiranja je da mi našem obrazovnom sistemu ne dajemo dovoljno pažnje. Prinuđeni smo redefinisati naše obrazovanje tako da djeca shvate zašto nešto uče, kako primijeniti to znanje i da ga nose kao trajnu sposobnost – rekla je ona.
Stvaranje dobre atmosfere za nastavnike je ključno
Rangelov-Jusović je dodala kako na rezultate PISA testiranja uveliko utiče i socio-ekonomski status djece, uslovi u školama, ali je ukazala i na nužnost stvaranja generalno dobre atmosfere za napredovanje djeteta, tj. da se ono osjeća ponosno i sposobno unapređivati svoje kapacitete i vještine.
– Ogroman broj istraživanja pokazuje, a sada evo i PISA, da je najveći unutarškolski faktor koji utiče na razvoj djeteta zapravo efikasnost i kompetencija nastavnika. Nasuprot tome stoje vanjski faktori poput porodičnog konteksta i socio-ekonomskog statusa. Međutim, profesionalac čini razliku. Dakle, nije to ni sama tehnologija, broj djece niti opremljenost učionica, već nastavnik kao neko ko zna voditi djecu. Ukoliko danas zapostavljate obrazovanje, profesiju gurate na marginu, prosvjetare tjerate da sami opravdavaju svoje postojanje i rad. To nije dobro – smatra ona.
Podvlači kako se danas vrlo malo ulaže u profesionalni razvoj nastavnika, nastavna sredstva, pružanje podrške prosvjetnim radnicima, a i nastavni plan i program je još uvijek, kako kaže, pretrpan i predefiniran unaprijed tako da se nastavnici teško mogu prilagoditi potrebama djece.Neophodne su reforme u obrazovanju
Interesantno je da su učenici iz BiH najbolje rezultate ostvarili u matematici, a najgore iz prirodnih nauka. Međutim, Rangelov-Jusović smatra da djeca nisu najbolje rezultate ostvarila iz matematike, već najmanje loše.
– Statistički rezultat i iz matematike je ispod OSCD prosjeka. Veće su statistički značajne razlike između djece nižeg socio-ekonomskog statusa i višeg, koja rade u dobrim, u odnosu na one u manje dobrim školama. Tako da je pitanje jesmo li mi bolji u matematici u odnosu na prirodne nauke irelevantno. Generacije u BiH već decenijama imaju tradiciju posvećenosti matematici, tako da ja tu negdje pronalazim razlog ovih rezultata, a u prirodnim naukama mi smo navikli učiti definicije, dok su djeca vani posvećena hipotezama, eksperimentima i proučavanju stvari. Znači, mi učimo sadržaje, dok vani djeca rade praksu – pojašnjava nam.
Reforme u obrazovnom sistemu su, prema njenim riječima, neophodne. Ona kaže da je obrazovanje esencijalni dio društva i jedan kompleksan proces koji zahtijeva našu izmjenu odnosa prema njemu.
– Rezultati PISA testiranja su tu da nam kažu da ne trebamo biti razočarani. Imamo divnu, pametnu i dragu djecu, ali nas ovi rezultati upozoravaju da naša djeca ne rade u istim uslovima kao njihovi vršnjaci u drugim zemljama. Ono što je bitno u reformi jeste da postoji jedna dobra politička podrška, ali ne samo ministarstava obrazovanja. Prosvjetno osoblje mora imati osjećaj da ima dugoročnu podršku. Neka niko ne misli da se reforma obrazovanja može završiti za deset godina, tek za deset godina bi se mogli vidjeti inicijalni rezultati. Ništa se ne dešava samo od sebe, sve kreće od posvećenosti, angažmana stručnjaka i konstantne podrške – zaključuje.
Radmila Rangelov-Jusović zaključuje da reforma polazi iz triangla – reforme nastavnih planova i programa, profesionalnog razvoja nastavnika te rada roditelja s djecom.
(Klix)