Mnogi roditelji djecu upisuju na sport već u vrtićkoj dobi, no stručnjaci ističu kako je to prerano.
U predškolskoj je dobi redovna dječja igra u parku ili vrtiću dovoljna fizička aktivnost za njihov pravilan razvoj.
Djecu treba motivistati, edukovati i navesti da sudjeluju u odabiru i donošenju odluke. Često nisu krivi ambiciozni roditelji, već pojedini treneri i klubovi koji upisuju djecu, a razlog je uglavnom skupljanje članarina.
U takvim ranim počecima – prije osnovne škole – dijete uopše ne može razumjeti sport koji trenira, čak i ako ima sve predispozicije za njega.
Upravo prerani početak treniranja i nerazumijevanje mogu dovesti do potpunog odustajanja od daljeg bavljenja sportom.
Tek kad se djeca upoznaju s nekim sportom i odu na nekoliko treninga, mogu zaključiti sviđa li im se ili ne.
Zbog toga su česta lutanja od sporta do sporta, a kako mnogi zahtijevaju i kupovinu posebne opreme, te promjene postaju roditeljima “skup sport”.
Djetetov odlazak iz nekog sporta može biti iniciran i lošim radom pojedinog kluba ili trenera pa zapravo nije potrebno promijeniti sport, već sredinu.
U kojoj dobi početi trenirati?
Osim u gimnastici, plivanju i ritmičkoj gimnastici, početak bavljenja sportom preporučuje se u mlađoj osnovnoj školskoj dobi – od prvog do četvrtog razreda.
Borilački sportovi u skupini su sportova u koje se dijete može uspješno uključiti već sa sedam godina, ali i kasnije, sa 14 ili 15 godina, što može biti korisno.
Borilački sportovi, uz gimnastiku, plivanje i atletiku, spadaju u bazične sportove iz kojih se djeca kasnije mogu uspješno prebaciti u neki ekipni ili drugi sport, a da im to čak bude prednost.
Razvoj snage i spretnosti kroz fizički kontakt te spremnost da se pri padu na tlo spretno dočekaju osnovni su elementi džuda i hrvanja.
To će kasnije mladim sportistima, uključe li se u neki od ekipnih sportova, biti značajna prednost.
Gimnastika, uz fizičku snagu i odličnu koordinaciju, razvija i okretnost u prostoru.
Atletika i plivanje pružaju najbolji razvoj funkcionalno – motoričkih sposobnosti i kondiciju, što je baza svih sportova.
Roditeljska podrška ili teret?
Bez podrške i angažmana, pa i trenerskog rada roditelja, ne bi bilo ni naših najvrednijih sportskih rezultata.
Roditelji se brinu da su im djeca zdrava, da se redovito hrane, da imaju dobre ocjene u školi, a isti princip treba primijeniti i pri pružanju podrške za bavljenje sportom.
Sportski treninzi dva do tri puta sedmično razvijaju disciplinu i komunikacijske vještine djece.
Timski duh i osjećaj pripadnosti izgrađuje i otpornost na neuspjehe i situacije u kojima je netko drugi uspješniji. Podiže razinu samopoštovanja i samopouzdanja.
Od nepružanja podrške mnogo je gore prisiljavanje djeteta na bavljenje nekim sportom, posebno ako roditelji očekuju sjajne sportske rezultate koji rastu jednakom brzinom kao i njihov angažman i ulaganje u njih.
Razlozi takvog roditeljskog ponašanja mogu biti različiti, od lično neostvarene sportske ambicije do želje da djetetu kroz uspjeh u sportu osiguraju egzistenciju i značajno mjesto u društvu.
Najvažnije je edukovati djecu da odaberu sport koji im najviše odgovara i koji im se najviše sviđa, osigurati im dobre uslove da se njime bave te ih pustiti da sami procijene koliko se ozbiljno žele baviti sportom.
Sport zahtijeva fizičke i psihičke napore, kontinuitet i zbog toga može kod djece izazvati zasićenost.
Odlike pojedinih sportova
Borilačke vještine dobro utiču na razvoj samopouzdanja i psihofizičkih sposobnosti djeteta usavršavaju reflekse, jačaju cijelu muskulaturu i kardiovaskularni sustav.
U borilačkim sportovima postoje pravila ponašanja, nema “prljavih” radnji, što dijete uči da poštuje sebe i druge.
Timski sportovi razvijaju osjećaj zajedništva, ali koliko god otac volio, primjerice, fudbal, ne znači da će to biti i izbor njegova sina.
Savjet roditeljima – odvedite dijete na neku sportsku utakmicu, njegova će vam reakcija biti dobar pokazatelj kojim sportskim aktivnostima dijete teži.
Individualni sportovi:
Ako je dijete individualac, a želi se baviti sportom, za njega su najbolji izbor atletika, tenis, badminton, streljaštvo, plivanje itd.
U tim sportovima dijete zavisi o sebi i ne može prebaciti odgovornost na suigrače.
Zbog toga mu je iznimno važna roditeljska podrška i poticaj, ali ga nipošto ne treba prisiljavati da se nastavi baviti tim sportom ako se zbog mogućih poraza osjeća deprimirano i demotivirano.
Beba. Ba, 24sata.hr