Derventa se i ove godine prisjetila 4. jula, dana kada je prije 33.godine oslobođeno gradsko prodručje ove lokalne zajednice u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Tim povodom na kod Centralnog spomen obilježja u gradu položeni su vijenci i cvijeće i odata pomen za sve one koji su pali u borbama za grad ali i tokom posljednjeg rata. I ove godine je istaknuto kako je riječ o događaju koji mora da se pamti
Četvrti jul 1992.godine dan koji i danas živi nakon toliko godina i ne blijedi u mislima Mladena Todorića. Sa stotinama tadašnjih boraca nakon višemjesečnih ogorčenih borbi, tog ljetnjeg dana ušao je u gradsko područje Dervente.
Pred očima nekadašnjeg pripadnika 27. motorizovane brigade i danas se nadvijaju scene razorenosti, zgarišta i opšte pustoši koju su iza sebe ostavili pripadnici hrvatsko-muslimanskih snaga.
” Vrlo dobro se sjećam današnjeg dana. Mi smo tog dana napredovali sa rejona Kukavice i tada smo ušli u grad koji je izgledao užasno. Ali uspjeli smo da donesemo slobodu i pokažemo da ovaj grad živi. Rat je jedna užasna stvar i nema mnogo lijepih sjećanja na to. Ali nas je vukla želja da sačuvamo sebe od novih stradanja kakva su ovdje bila i u tome smo uspjeli ”,rekao nam je ovaj demobilisani borac.
U borbama osolobođenje učestvovale su mnoge jedinice a veliki teret borbi podnijele su 27. motorizovana i Osinjska brigada. Svog pravca djelovanja tog julskog dana i putam kojim se kretao prema gradu dobro se sjeća i Mladen Crljić.
Njegova 27. motorizovana brigada odradila je ogroman posao te je ulazak u grad uslijedio nakon dobre taktičke pripreme.
” Mi smo 3. jula imali pripremu za ulazak u grad. Moja četa u sastavu drugog bataljona je imala pravac gdje smo se kretali prema Domu vojske. Mi smo negdje oko 11 časova ušli u grad i tada smo stigli do današnjeg Centra za kulturu koji je nekada bio Dom vojske. Moja četa je ušla prva u taj objekat i vidjela sve užase koji su se tamo dešavali jer je tu bilo logor. Nakon toga smo nastavili prema naselju Polje i tu su neprijatelji pružili otpor. Mi smo u grad ušli gotovo bez otpora ”,rekao je ovaj demobilisan borac.
Okupacijom grada, hrvatsko-muslimanske snage donijele su uz razaranje i čin raznih zvjerstava. Simbol toga bili su logori nastali u mjestu Rabić, domu nekadašnje JNA i drugim mjestima.
Oni srbi koji su na svojoj koži osjetili užase, pamte dobro dolazak slobode ističe predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Dervente Drago Knežević.
” Bili su to užasni dani jer smo bili zarobljeni u Domu nekadašnje JNA. Kada su te teritorije padale nas su logoraše iz doma vojske i logora na Rabiću povlačili prema mjestu Polje. Onda kada je grad počeo padati onda su nas utrpali u kamione i autobuse i tako su nas u Žeravcu držali bez hrane i vode jer su računali da će se opet vratiti u grad i da nas vrate u logore. Ali u tom nisu uspjeli. Negdje oko 180 logoraša je bilo u logoru Rabić, Domu JNA i oko 80 logoraša je bilo u logoru Poljari ”,rekao je Knežević.
Datum kada se čuva sjećanje na oslobođenje ne smije pasti u zaborav poruka je gradske boračke organizacije i brojnih drugih delegacije koje su se kod centralnog spomen obilježja poklonili sjenama stradalih.
Predsjednik Boračke organizacije Derventa Čedo Vujičić kaže kako sloboda donijela novi život.
” Ovo je bitan dan za Derventu jer je nakon nekoliko mjeseci okupacije stigla sloboda u gradsko područje na desnoj obali rijeke Ukrine. Tim činom prestali su da postoje logori, ubijanja, torture i progoni i zaživio je mir i sloboda. Kao formalni datum koji se vodi kao početak oslobođenja grada, uzima se period od 26.juna do 4.jula. U tom periodu tokom borbi na ovom gradskom području, poginulo je oko 47 boraca VRS ”,rekao je Vujičić.
Sjenama stradalih poklonio se i gradonačelnik Igor Žunić i poručio kako današnja Derventa poštuje doprinos nekadašnjih boraca i da savremeni grad živi u miru.
” Ovaj dan važan za nas jer slavimo slobodu ali i kada slavimo mir i suživot. Ovdje u Derventi mogu da žive svi oni koji Derventu doživljavaju svojim gradom. Derventa je iz proteklog rata izašla kao jedna od najrazrušenijih gradova a danas je primjer sredine koja je izgrađena i razvijena. Naša je želja da razvijamo grad i da on bude ne samo centar privrede već i da budemo i centar u kojem se sve oblasti društvenog aktivizma razvijaju ”,rekao je Žunić.
Inače, okupacija gradske zone i drugih mjesta usljedila je u već početkom aprila 1992.godine dolaskom hrvatsko-muslimanskih snaga i već tada počinju borbe kako bi se zaustavio njihov prelazak preko rijeke Ukrine. Konačne borbe za osolobođenje dolaze sa realizacijom operacije Koridor i u tim borbama krajem juna i početkom jula 1992.godine pripadnici VRS iz taktičke grupe 3 donose slobodu nakon tri mjeseca okupacije.
TV K3