Navršila se 32. godišnjica od zločina u naselju Čardak kod Dervente kada je na zvjerski način ubijeno 37 mještana od strane Hrvatske vojske i paravojnih muslimansko-hrvatskih formacija na Vaskrs 1992.godine. Tim povodom kod Spomen-kompleksa Čardak i Spomen-crkvi Svetog apostola Tome služen je parastos i položeni vijenci nevino stradalim Srbima.
Bol i tihi jecaji, svaki put probude se kod preživjelih mještana Čardaka u danima vaskršnjih praznika i na užas koji su tog aprila 1992.godine ostavile hrvatske snage i paravnojne muslimansko-hrvatske formacije. Upravo će tada, po zauzimanju ovog mjesta, neprijatelj iz sebe osloboditi zvjerski nagon te pogubiti članove porodica Živković, Lazarević,Čudić, Zorić i druge, spustivši nad ovo mjesto tragove uništenja svega što je srpsko i svaki simbol na to.
U napdu na naselje zarobljen je i Ostaja Šarčević koji će u logoru na Rabiću provesti 60 dana.
” To je bilo 26. arpila 1992.godine. Tada smo u tom napadu bili opkoljeni i nismo mogli dalje i morali smo se predati. Poslije su nas otjerali u nekadašnji Dom vojske. Tada je mnogo ljudi mučeno i nastradalo. Nemam vam o tome šta mnogo pričati kakav je teror bio. Dovoljno je samo reći da sam u logor otišao sa 80 kilograma a pobjegao sa 48. Metodi mučenja su bili razni dok su strijeljanja bila svakodnevna ”,rekao je Šarečvić.
Teroru i svakojakim iživljavajima bio je izložen i Blagoje Đuraš koji će na kraju biti zaklan od strane Azre Bašić a koja će kao jedna od rijetkih za torture koje je počinila dobiti zatvorsku kaznu. Slaviša Đuraš, sin ubijenog Blagoja prepričava sav teror kojim je bio izložen njegov otac.
” U tim maltretiranjima je učestvovala je ta grupa koja je i počinila zločin. Tu je bio izložen sveopštem udaranju. Onda su tražili ko je komandat na šta se on javio. Zatim su ga udarali i šutirali a na kraju su ga sjekli noževima i na to sipali so. Na kraju mu je Azra ubola nož u vrat i tako usmrtila a o tome je sve pričao Ostoja Šarčević. Teško je prisjećati se svega i svake godine je sve teže i teže. Najgore je od svega što su u tom zločinu učestvovalo oko 30 pripadnika HVO-a od kojih je samo nekolicina osuđena. Zato moramo pamtiti ovo posebno mi porodice čiji su najmiliji umoreni na najmonstruozniji način ”,rekao je Đuraš.
Da zločin i njegovi nalogodavci ne smiju biti zaboravljeni poručili su okupljeni koji su kod spomen krsta u sklopu spomen komplesa položili vijence i cvijeće.
Porodice žrtava i sve one koji su prošli teror u okupiranoj Derventi dodatno vrijeđa pasivnost sudova i tužilaštava jer na optuženičkim klupama nije niko iz visokih komandnih struktura.
Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević navodi kako su žrtve ubijane na kućnim pragovima i nisu nikada nikog ugrožavali. Bolno je kako kaže, što su ubijene čitave porodice a da pri tom, mnogi nisu dočekalu ruku pravde.
” Ubijena je u napadu kompletna porodica Lazarević. Tu su bili otac, majka i sin. Zatim tu je i kompletna porodica Živković. To govorim svake godine kako bi apelovao na tužilaštvo i sudove da ako već ne mogu doći do direktnih izvršilaca neka onda privedu pravdi one koji su imali komandnu odgovornost pri čemu će oni dati više inforacija. Mislim da su do sada izrečene blage kazne i da je za zločine u Derventi neophodno izreći 500 godina zatvorske kazne. Hrvatske snage su osnovali logor u centru grada, Rabić, Poljari, Polje i Zelenike i to su praktično su bili prvi logori za Srbe u BiH, poslije agresije Hrvatske vojske ovog dijela Posavine. Kroz te logore prošlo je više od 500 mučenika”,rekao je Knežević.
Gradonačelnik Milorad Simić navodi kako se u Dervneti tog aprila 1992.godine desio strašan zločin te da je tokom kratotrajne okupacije, ovaj grad u Posavini pretrpio velike materijalne i ljudske žrtve. Navodi kako je bitno ne zaboraviti zločin na Čardaku.
” Tu su ubijeni ljudi koji nisu željeli od nikoga ništa i stradali su samo zato što su Srbi. I ovde je pronađena masovna grobnica u kojoj je pronađeno 19 mučenika i dok je još njih pronađeno na katoličnom groblju u Modranu. Naša dužnost je da pamtimo žrtve i da ih ne zaboravimo a opet uz put da praštamo i da gradimo novi život ”,rekao je Simić.
Ovaj svirepi zločin počinili su pripadnici regularne Hrvatske vojske (pripadnici Riječke i Sisačke), brigade 103 HVO brigade, , zajedno sa pripadnicima paravojnih hrvatsko-muslimanskih jedinica.
Za brojne zločine u Derventi izrečene su sudske kazne od ukupno 47 godina. Sud BiH osudio je Azru Bašić na 14 godina zatvora, dok je na šest godina zatvora osuđen bivši čuvar u logoru Rabić Almaz Nezirović. Zloglasna braća Esad i Derviš Čavalić dobili su pet i pet i po godina zatvora, Nihad Hamzić Fric osuđen je na dve godine, a Ivica Perković Mungos na četiri godine. Damiru Lipovcu izrečena je kazna od sedam godina zatvora.
TV K3