Na vrhu planine, skriven ispod kamena, nalazi se deda Panta.
Čovjek koji je nekada bio dio svijeta, ali je odabrao da mu više ne pripada.
Ostavio je za sobom buku, žurbu i brige, zamijenivši ih tišinom šuma, pjesmom ptica i šapatom vetra.
“Kad sam naišla, stajao je na ivici proplanka i dozivao vukove.
Poveo me je uzbrdo, kroz uske staze koje samo on poznaje, sve do svog skrovišta ispod ogromne stene, gde se stopio s prirodom. Tu nema mnogo, nekoliko prostih stvari, ali mnogo neba i slobode. Sedeo je na kamenu i pričao mi o životu”, navodi na svom Facebook profilu humanitarka Tamara Misirlić.
“Pravio sam mostove za ljude,” rekao je tiho. “Povezivao obale da bi jedni drugima mogli prići. A onda sam shvatio ja sam onaj kome je most najmanje potreban.”
Nema ništa, a ima sve. Ne traži ništa, a zahvalan je na svemu.
“Kada sam mu se zahvalila za njegovu priču i energiju koja je ispunila moje srce, samo je klimnuo glavom i nasmejao se. “Bog mi je dao sve što mi treba. A ti, kad god poželiš mir, znaš gde da me nađeš.”
Otišla sam, ali deo mene je ostao tamo, pod onim kamenom, među oblacima i vukovima”, navela je Tamara.
(Nezavisne – Foto: Printscreen)