Ne samo da opozicija u Republici Srpskoj nema jasan politički program, već nema ni jasne granice djelovanja. Opozicija se već dugo vrti u krug sa matricom da vlast ne valja, a to svi znaju. Jasno je građanima da vlast ne valja i zato traže konkretna rešenja, a opozicija ih ne nudi. Takvo stanje u opoziciji imamo zato što su opozicioni prostor u velikoj mjeri zauzeli nekompetentni ljudi.
Ovo u razgovoru za portal mojabanjaluka.com kaže poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Davor Šešić koji je već nekoliko mjeseci politički „čardak ni na nebu, ni na zemlji“. Zbog otvorenog sukoba sa Milanom Radovićem i zbog kritike djelovanja SDS-a Šešić je na neki način označen kao previše „lajav“.
„Politika tih nekompetetnih ljudi se svodi na frazu da je ‘Mile lopov’ i na očekivanje da će Vučić ili stranci srušiti ovu vlast da bi oni sjeli na njihovo mjesto. Na to pretenduju i oni koji su do juče bili značajni šarafi te iste vlasti, a sada se nude za lidere promjena. To je ironično i cinično. Ne mogu ljudi bez digniteta, kredibiliteta i kapaciteta da nose promjene. Njihov domet je da zaposle ženu ili nekog užeg člana porodice u institucije“, rekao je Šešić.
Da li je ovo najveća od svih kriza u BiH, takoreći „kriza svih kriza“?
To je žestoka formulacija onoga što se dešava u BiH. Svakako se nadam da postoji dovoljno odgovornosti i ozbiljnosti kod ključnih političkih faktora u BiH i u međunarodnoj zajednici za smireno i razumno rješavanje problema. Ta odgovornost i ozbiljnost mora postojati zbog građana. Naš narod je dosta patio i zaslužuje bolji život. Nije dovoljan mir kao stanje odsustva rata, nama trebaju saradnja, sigurnost i napredak u svakodnevnom životu.
Kada govorimo o stranom faktoru u BiH, smatram da je naivno očekivati da će nam međunarodni faktor uređivati odnose i stvarati bolje uslove za život. Međunarodna zajednica ima svoje interese i to nužno ne znači da se poklapaju sa interesima i željama naroda. I među njima postoje ljudi sa dobrim i manje dobrim namjerama, a šta će od toga prevladati zavisi od politike koja se vodi i u Republici Srpskoj i u BiH. Sami moramo rješavati probleme i tako pokazati zrelost, a ne za svaki potez ili krizu tražiti podršku sa strane.
Da li je opoziciji u RS bio potreban dogovor sa SNSD-om po pitanju nametnutog Inckovog zakona?
Dogovor je uvijek dobar i potreban oko strateških i bitnih pitanja ako je moguć, a to zavisi od iskrenosti obje strane. Teško je praviti dogovore sa pozicijom koja je više puta odstupila od dogovora da bi ojačali svoju poziciju ili dobili neke benefite, a sve na štetu građana i Republike Srpske. Trebalo je naći model dogovora koji bi bio u korist Republike Srpske, ali koji bi onemogućio SNSD da zloupotrebi taj dogovor.
Na sceni imamo većinskim dijelom nezrele i nedorasle političare koji su na nivou dnevne politike. Nedostaju nam političari ozbiljnog ranga, državnici, hrabri, odlučni i pošteni, koji će biti okrenuti dugoročnim i strateškim interesima naroda, a ne sitnim stranačkim ili ličnim interesima. Svakako da je najveća odgovornost na vlasti koja najčešće odustane od dogovora, ali je odgovornost i na opoziciji. Zato ne treba da čudi što najveći broj mladih ne izlazi na izbore. Oni ne vide alternativu, bolju budućnost, prosperitet, mir i sigurnost.
Javno ste kritikovali politiku SDS-a u mnogim segmentima. Da li se nešto promijenilo nakon tih kritika?
Jesam i trudio sam se da budem korektan i da ne nanesem štetu stranci. Išao sam samo do određene granice, a mogao sam da idem i dalje u kritici, da imenujem i konkretizujem, ali sam ipak imao cilj da se stvari u stranci poprave, a ne da stranci nanesem štetu. Interesantno je da sam umjesto razgovora dobio medijsku blokadu. Pojedinci iz rukovodstva su iskoristili svoj uticaj tamo gdje ga imaju da mi onemoguće da javno djelujem iako sam narodni poslanik. To su metode ove vlasti protiv kojih bismo se trebali boriti, a ne da ih primjenjujemo i to protiv drugačijeg mišljenja. Očigledno je da se neke kolege bore za promjenu u fotelji, a ne za promjenu sistema. Postavlja se pitanje po čemu su drugačiji od ovih na vlasti.
Imate li podršku za ono što govorite u SDS-u?
Podršku članstva imam. Do mog javnog istupa o stanju u stranci je dijelom došlo i zbog zahtjeva članova, posebno iz Banje Luke i Krajine, da se o tome govori. Javljaju mi se neki članovi Predsjedništva i slažu se sa svim o čemu sam u prethodnom periodu govorio, ali ne smiju to glasno reći, jer se boje i bore za svoje pozicije. Takvo ponašanje sam očekivao i to me ne iznenađuje.
Kakva je Vaša saradnja sa Draškom Stanivukovićem?
Za ovih devet mjeseci nakon izbora samo smo jednom razgovarali. Razmijenili smo dvije ili tri poruke. Nemamo saradnju. Vidim da je isto i sa Jelenom Trivić i sa Nebojšom Vukanovićem. Draško je okupio nakon izbora drugi tim. Pratim njegov rad i vidim da tu ima određenih pomaka. Međutim, ne sviđaju mi se te potencijalne afere o kojima se sve češće govori. To nije dobro, jer bi to nanijelo veliku štetu opoziciji na narednim izborima. Birali smo ga da se obračuna sa kriminalom i građevinskom mafijom. Birali smo ga i da grad pripada Banjolučanima, a ne tajkunima.
A kakva je Vaša saradnja sa Vukanovićem?
Sa Vukanovićem imam korektan odnos. Razgovaramo o političkoj situaciji u Republici Srpskoj. Vukan je dugo opozicionar i puno je žrtvovao boreći se za pravdu i red. Pravdoljubiv, pošten i iskren. Nažalost, te osobine nisu očito cijenjene među liderima opozicije, pa ga pokušavaju staviti po strani. Svi hoće ljude koji će rušiti vlast, donijeti glasove, a onda da se sklone, da drugi sjednu u fotelje. To je jasno narodu, jasno vide kako se ponašaju čelnici opozicije. Najbolji primjer za to je kadriranje u Sarajevu kada smo gore imali vlat.
Ko kome više treba: Nenad Nešić opoziciji ili opozicija Nenadu Nešiću?
Ne bih ovo pitanje sveo na Nešića, govorio bih u kontekstu DNS-a. Postoji određeno nepovjerenje prema njima dijela javnosti zbog dugogodišnjeg učešća u vlasti. Takođe pitanje ko kome treba zavisi od njihove političke snage nakon izbora. Ne bih se stavljao u ulogu sudije, o tome će odlučiti glasači na osnovu politike i kapaciteta DNS-a.
Prije nekoliko dana ste kritikovali ulogu crkve u društvu i u politici povodom dolaska patrijarha Porfirija u Doboj?
Moj stav je veoma jasan – smatram da SPC ne treba da se bavi politikom, ali isto tako je važno da čujemo stavove i mišljenja crkve po određenim pitanjima. Apsurd je da neke nevladine organizacije i udruženja koja imaju desetak članova imaju pravo da komentarišu dešavanja u društvu, a da istovremeno SPC kao najveća organizacija nema pravo na stav. Jasno je da se crkva ne bavi politikom i to su jasne poruke našeg patrijarha, ali je njeno prisustvo u društvu neophodno i briga za narod je uvijek bio prioritet SPC.
Ako na trenutak zaboravimo „krizu svih kriza“ – šta su najveći problemi Republike Srpske?
Najveći problem jeste siromaštvo. Mnogi loše žive i na ivici su siromaštva, a to je rezultat slabe ekonomije, niskih plata, nezaposlenosti, političke nestabilnosti i neodgovornih političara. Nemoguće je govoriti o bilo kakvom napretku, a zavisiti od MMF-a, međunarodne zajednice, Srbije, ruskih malih i velikih kredita. Upravo zbog toga mlađi ljudi odlaze. Kao problem moram pomenuti i negativnu selekciju kadrova. Umjesto da do izražaja dolaze ozbiljni i odgovorni kadrovi, ljudi sa dignitetom, znanjem – kod nas na funkcije dolaze podobni, a nestručni.
Mojabanjaluka.info/Goran Dakić (Foto: arhiva)