Premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Tereza Mej danas će aktivirati član 50 Lisabonskog ugovora i tako formalno početi pregovore o izlasku ove zemlje iz Evropske unije.
Član 50 je, naravno, formalni mehanizam za članice koje žele izići iz EU. U samo pet paragrafa, član 50 navodi kako takva zemlja mora obavijestiti Evropski savjet te ispregovarati svoj izlazak iz EU, s rokom od dvije godine za postizanje dogovora. Zemlja članica koja istupa iz Unije, ne može sudjelovati u internim dogovorima EU o njenom izlasku.
Mej je istakla da želi “duboko i posebno partnerstvo sa EU ”
Dogovor o istupanju mora odobriti “kvalifikovana većina” – 72% preostalih 27 zemalja članica EU sa 65% njenog stanovništva, ali i većina zastupnika Evropskog parlamenta. Član 49 predviđa mogućnost zemlje koja je istupila iz unije da se naknadno vrati u nju.
Britanski glasači su još na referendumu u junu 2016. tankom većinom od samo 51.9% odlučili o izlasku iz EU, ali na britanskoj je vladi bila odluka kada će aktivirati član 50.
Tereza Mej najavila je u oktobru prošle godine datum njegovog aktiviranja, uz obrazloženje kako ne želi žuriti s procesom istupanja prije nego se postigne interni britanski dogovor o ciljevima pregovora.
“Sutra počinjemo pregovore kako bi osigurali novo, duboko i posebno partnerstvo s Velikom Britanijom. Dok to radimo, odlučna sam da takođe iskoristimo ovu istorijsku priliku da iziđemo u svijet i oblikujemo još veću ulogu za globalnu Britaniju. To znači ne samo izgradnju novih saveza, već i još jači napor u saradnji sa starim prijateljima uz koje smo stajali vijekovima”, rekla je Meju juče na investicijskom forumu u Birminghamu.
Raspored pregovora
BBC je sastavio potencijalni vremenski raspored događaja vezanih uz Brexit:
- marta2017. Velika Britanija aktivira član 50.
- aprila održaće se sastanak 27 lidera članica EU-a kako bi odobrili mandat Evropskoj komisiji za vođenje pregovora s UK.
U maju će EK objaviti pregovaračke smjernice temeljene na mandatu koji su joj lideri EU dali. EU bi takođe mogla zauzeti stav o paralelnim pregovorima vezanim za budući trgovinski sporazum između UK i Unije.
U maju ili junu počinju sami pregovori.
- aprila i 7. maja (u slučaju drugog kruga) održavaju se francuski predsjednički izbori.
- septembra održavaju se njemački parlamentarni izbori.
Najesen ove godine UK bi trebalo donijeti legislativu o napuštanju EU i inkorporiranju postojeće evropske legislative u britanske zakone – tzv. “zakon o velikom poništenju”.
Jesen 2018. je ciljani rok za dovršetak pregovora.
Između oktotbra 2018. i marta 2019. Britanski parlament, Evropsko vijeće i Evropski parlament glasaće o eventualnom sporazumu.
U martu 2019., ako sve bude išlo po planu, UK formalno izlazi iz EU.
Sadržaj pregovora
Sadržaj pregovora još uvijek nije potpuno jasan. Dok UK tvrdi da bi trgovina trebala biti dio pregovora, predstavnici EU-a sugerišu da će novi trgovinski sporazum biti predmet zasebnih pregovora.
Druge teme o kojima će se vjerojatno pregovarati su prekogranični sigurnosni aranžman, evropski nalog za hapšenje, premještanje agencija EU-a koje imaju sjedište u UK i britanski doprinos za penzije službenika EU.
Britanska vlada je u svom izvještaju iz 2016. sugerisala druga područja koja bi mogla biti pokrivena pregovorima: nepotrošeni fondovi EU za britanske farmere i ribare, saradnja u vanjskoj politici (uključujući sankcije), pristup agencijama EU koje su uključene u britanske zakone, prijelazni aranžman za sporazume o slobodnoj trgovini EU s trećim zemljama, pristup britanskih građana evropskoj zdravstvenoj iskaznici, pristup britanskih ribara u ne-britanske vode (poput Sjevernog mora) i britanske obveze u sklopu ekoloških konvencija UN-a.
Prema nekim procjenama, ukupni iznos koji će UK morati nadoknaditi EU-u mogao bi doseći 50 milijardi funti, odnosno 57 milijardi evra.
Ko će voditi pregovore i koliko će trajati?
Evropska komisija je sastavila tim za vođenje pregovora koji će voditi Majkl Barnier. S britanske strane za pregovore će odgovorna biti premijerka Mej, ali vodiće ih ministar posebnog ministarstva za izlazak iz EU, David Davis.
Iako je rok za pregovore dvije godine od formalnog početka, rok se može eventualno produžiti uz odobrenje 27 članica EU. U slučaju da se ne postigne sporazum i ne produži rok pregovora, UK automatski izlazi iz EU i svi postojeći sporazumi prestaju vrijediti – uključujući onaj o jedinstvenom tržištu. U tom slučaju, trgovinski odnosi dviju strana biće određeni pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Dok britanska vlada tvrdi da se novi trgovinski sporazum može dogovoriti u ovom roku, drugi, poput bivšeg laburističkog ministra i povjerenika EU-a lorda Mandelsona, tvrde da bi za dogovor moglo biti potrebno i do deset godina.
Hoće li Britanski parlament odlučivati o sporazumu?
Dok član 50 navodi kako je za sporazum potreban pristanak Evropskog parlamenta, ne spominje pristanak parlamenta zemlje koja istupa iz EU. No nakon početnog otpora, premijerka Mej je u januaru najavila da će oba doma Britanskog parlamenta glasati o konačnom sporazumu, kao i nadzirati rad vlade kroz povjerenstva i parlamentarne debate.
U “Bijelom papiru” britanske vlade o Brexitu, navodi se da će parlament imati “kritičnu ulogu” te da će “ministri pružati redovite izvještaje parlamentu”. No zastupnici će glasati tek o konačnoj verziji sporazuma po principu “uzmi ili ostavi”, što znači da će njihovo eventualno odbijanje ostaviti UK bez ikakvog sporazuma.
Može li se UK predomisliti i hoće li potpuno sudjelovati unutar EU tokom pregovora?
Iako to nije eksplicitno navedeno u članu 50, njegov autor lord Kerr smatra da se UK može eventualno predomisliti i nakon njegove aktivacije. “Iako će (EU) možda pokušati naplatiti političku cijenu, ne mogu vas prisiliti da istupite”, rekao je za BBC u studenom prošle godine. No ministrica pravosuđa Liz Truss smatra da je član 50 “nepovratan”.
UK će tokom pregovora i dalje biti punopravna članica EU, dio jedinstvenog tržišta i podložna evropskoj regulativi. Ipak, neće moći sudjelovati u internom donošenju odluka Evropskog vijeća vezanom uz Brexit.
Takođe, iako UK ne može sklapati trgovinske sporazume s drugim zemljama dok je još uvijek članica EU, vjerojatno će voditi uopšteno raspravu o trgovini. No druge zemlje će zasigurno htjeti znati uslove britanskog izlaska iz jedinstvenog evropskog tržišta.
(NN/index.hr)