Prema kanonu SPC, Uspenje Presvete Bogorodice spada u red Bogorodičnih praznika i proslavlja se svake godine 15. avgusta po julijanskom kalendaru, a 28. avgusta po gregorijanskom i novojulijanskom. Do tog praznika traje i dvonedjeljni post.
Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznijela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.
Narodna vjerovanja i običaji
Prema vjerovanju Srba, u periodu između dvije Gospojine (Velike i Male Gospojine) – “periodu prelaza” – važno je obaviti obrede kojima se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za rodnost i plodnost zemlje i stoke. Vrijeme između dvije Gospojine, naziva se međudnevnica, a vjeruje se da je taj period najbolji za branje plodova i ljekovitih trava. Tada žene beru međudnevičke trave: kičicu, krlju (ricinus), hajdučku travu, papričicu ili bobicu, ugaslicu, konjski bosiljak… Ovim travama liječe se razne bolesti. Takođe, ostavljaju se i “međudnevička jaja” od živine kao najbolja za jelo i rasplod.
Srbi širom zemlje danas slave ovaj praznik Srbi veoma poštuju Bogorodicu, pa širom zemlje mnoge porodice slave današnji praznik kao svoju krsnu slavu. I veliki broj crkava i manastira SPC slavi Veliku Gospojinu kao svoju slavu.
Legenda kaže da je despot Stefan Lazarević, obnavljajući Beograd u 15 veku, napisao: “Došavši, nađoh najkras nije mjesto od davnina, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapustio. Sazdah njega i posvetih ga Presvetoj Bogorodici”.
Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija koji je 15. avgusta pobijedio Persijance. Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60 godina (prema nekim izvorima 72), te da je nadživjevši sina, kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju. Sveto pismo ne daje saznanja o kraju zemaljskog života Bogorodice, pa stoji samo predanje da je po raspeću Gospoda, Bogorodica nastavila da živi kod Svetog Jovana Bogoslova i uglavnom je sve vrijeme do smrti provela u Jerusalimu.
U trenutku smrti Bogorodice “apostoli počeše pjevati u slavu Božju…, a sva se soba zasja od čudne svjetlosti i presveta Djeva predade duh svoj u ruke Spasiteljeve ne osjetivši smrtnoga bola”. “Mrtvo tijelo njeno preniješe apostoli na rukama u Jerusalim u Getsimaniju…, apostol Jovan nosio je maslinovu granu, a sveti oblak okruživaše njen odar i povorku”.