Legenda kaže da se još i prije rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana Novog znalo da će riječ biti o posebnom i bogougodnom čovjeku.
Naime, Stefanova majka Ana, prema priči, često je odlazila u crkvu i molila Boga da joj podari sina. Moleći se tako jednom u crkvi Vlaherni pred ikonom Presvete Bogorodice, uhvati je lak san, u kome joj se Bogorodica javi i reče: “Idi, ženo, s mirom, prema molitvi tvojoj imaš sina u utrobi svojoj”.
I, zaista, Ana je rodila sina Stefana. U 16. godini on je primio inočki čin i počeo da živi monaškim životom strogo posteći i pazeći da život provede očišćen od grijeha.
Njegova svetost privukla je i druge, pa je uskoro ovaj svetitelj imao mnogo učenika. Tako bi vjerovatno još dugo živio u miru da se u hrišćanskoj crkvi nije dogodio žestoki sukob između onih koji podržavaju oslikavanje svetitelja i njihovih žitija na ikonama i onih koji su protiv toga – ikonoborstvo.
Iako je riječ o svetitelju koji je u narodu malo poznat, Sveti prepodobnomučenik Stefan Novi naročito je poštovan među sestrinstvom manastira Gračanica gdje se čuva dio ruke ovog svetitelja. Monahinje su bile svjedoci mnogih čudesnih iscjeljenja bolesnika nakon što je čitana molitva nad ovim svetim moštima.
Ne zna se tačno ko je donio ruku prepodobnomučenika Stefana, ali se zna da je ona bila zakopana u manastiru posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice. Kasnije je, prema predanju, sveštenik iz Prizrena u snu imao viđenje i svete mošti su pronađene, piše Srbija Danas.