Vjerovanje da svake godine u snu progutamo u prosjeku osam paukova toliko je postalo ukorijenjeno u popularnoj kulturi da mnogi ljudi to sada prihvataju kao činjenicu. Pomisao na osmonožno stvorenje koje puzi po jastuku, penje nam se na lice i uvlači u otvorena usta dok spavamo je sigurno noćna mora za svakoga.
Realnost je, međutim, sasvim drugačija: mi uopšte ne gutamo paukove.
Postoji nekoliko razloga zašto nam pauci ne smetaju u snu. Prije svega, mi smo izuzetno veliki u poređenju sa njima, tako da nas oni vide samo kao dio pejzaža.
Podjednako važno, pauk koji tumara po našoj sobi usnulog čovjeka doživljava kao apsolutno zastrašujuću pojavu, jer obično dok spavamo pravimo mnogo buke dok dišemo i dok nam otkucava srce. Ovi zvuci stvaraju vibracije na koje su pauci izuzetno osjetljivi. Kao rezultat toga, vjerovatno bi na sve načine pokušali da nas izbjegnu.
Dok razmišljate o zastrašujućoj slici kako vam pauk ulazi u usta, razmislite o sljedećem: da bi jedan pauk završio u našim ustima bio bi potreban niz gotovo nevjerovatnih događaja. Šanse da vam pauk upadne ili uđe u usta čak i jednom su skoro nula.
Postoji na hiljade različitih vrsta paukova, a veoma mali broj živi u našim domovima. Oni koji pletu mrežu po našim zidovima su uglavnom mali i potpuno bezopasni. Naša otvorena, vlažna usta ni najmanje im nisu privlačna. I njima je potreban kiseonik tako da bi im naša otvorena usta izgledala kao topla, vlažna pećina prepuna ugljen-dioksida i pare.
Ako se to ikada dogodi, utješite se saznanjem da će progutani pauk upasti u želudačnu kiselinu i uginuti skoro istog trenutka, “bez ikakvih posljedica po nas“, naglašava Bil Šir, profesor emeritus biologije i bivši predsjednik Američkog arahnološkog društva.
“U stvari, samo bismo dobili malo više proteina“, kaže on.
Stručnjaci priznaju da je moguće da pauk upadne u naša usta dok spavamo, ali šanse su tako male da su zanemarljive. Ako bi vam se pauk popeo na lice dok spavate, treperenje osam sićušnih nogu vjerovatno bi nas vrlo brzo probudilo.
Samo mali broj vrsta paukova dijeli naše domove sa nama, a većina njih više voli osamu. Žive u mrežama u mirnim uglovima ili naseljavaju područja u kojima ljudi provode malo vremena, kao što su podrumi i tavani. Osim ako pauk u vašem domu ne predstavlja neprijatnost ili ako patite od teške arahnofobije, entomolozi vas podstiču da ga ostavite na miru. Pauci mogu biti veoma korisni jer jedu mnogo manjih štetočina koje nam mogu zagorčati život.
Ova “činjenica“ da u snu progutamo osam paukova godišnje vjerovatno potiče iz članka objavljenog u jednom časopisu 1993. godine koji se bavio time kako ljudi bez zadrške prihvataju kao činjenice informacije koje pročitaju na internetu, bez obzira koliko se to činilo besmislenim. Autor je izmišljenu statistiku o paukovima naveo kao neobičan primjer, samo da bi vidio koliko će se brzo to proširiti kao činjenica internetom.
Izvor: Agencije