Rodžer Federer nikad nije bio bliži okončanju bogate karijere, a mnogi se pitaju zašto još uvijek nije rekao zbogom tenisu.
Švajcarac je u nedjelju uveče saopštio loše vijesti, objavivši da će morati ponovo da bude podvrgnut operaciji koljena.
Zbog istog problema propustio je veći dio 2020. godine i nekoliko mjeseci ove sezone.
Povredu je doživio, sjećamo se, u januaru prošle godine, kada je nekako stigao do polufinala Australijan opena, gdje ga je porazio Novak Đoković, kasniji šampion.
Federer tokom karijere nije imao ozbiljnijih muka sa povredama, te je njegovo odsustvo sa terena bilo i te kako primijećeno.
Pored te prve operacije, prošlog ljeta morao je još jednom da ide pod nož, te je njegovo neigranje potrajalo prilično.
Vratio se proljetos na turniru u Dohi – i nije se proslavio.
Po povratku je trijumfovao nad Danijelom Evansom, da bi već u drugom duelu u Kataru doživio neuspjeh i poraz od Nikoloza Basilašvilija.
Već je tada moglo da se nagovijesti da oporavak nije prošao baš najbolje i da će vremešni Federer morati još neko vrijeme da posveti rehabilitaciji.
Bio je strpljiv, vratio se nakon dva mjeseca, zaigrao u Ženevi – i opet izgubio, ovoga puta od Pabla Anduhara.
Masterse je preskočio, da bi se pojavio ponovo na Rolan Garosu, gdje je pokazao sasvim solidan nivo tenisa, stigao do osmine finala i onda stao. Ne zbog poraza, već zbog odustajanja. Procijenio je da mu je to maksimum, a Mateo Beretini nepremostiva prepreka.
Ubrzo je počela sezona i na njegovoj omiljenoj podlozi – travi, ali na ne baš slavan način.
Poražen je u osmini finala svog Halea od Ože-Aljasima, a to mu se nije desilo u ovoj fazi takmičenja skoro dvije decenije.
Poslednji turnir, koji je Federer odigrao, bio je Vimbldon, na kojem je osam puta slavio. Nadao se da može i deveti, ali ga je Hurbert Hurkač naprosto počistio u četvrtfinalu.
Rodžer je osmog avgusta proslavio 40. rođendan, a poruke na kojima mu čestitaju na dugovječnosti u bijelom sportu dobijao je redom.
Kolege su mu čestitale jubilej, poželjele sreću – i zdravlje, koje ga nije poslužilo i samo nedjelju dana kasnije, stigle su loše vijesti.
“Biće teško na neki način, ali u isto vrijeme, znam da je to jedini način ukoliko hoću opet da igram. Želim da dam sebi tračak nade da mogu da se vratim na Tur u nekom obliku ili formi. Realističan sam, znam koliko je teško u ovim godinama da se uradi operacija. Proći ću proces rehabilitacije sa ciljem da ostanem aktivan”, rekao je Federer u nedjelju uveče.
Federer je proteklih dana i mjeseci zvučao pozitivno, ali u poslednjoj poruci glas je bio malodušan. Možda je svjestan da su mu šanse da ponovo bude u vrhu minimalne.
On je djelovao optimistično, čak i kada su okolnosti i rezultati išli pored njega. Tako je bilo i 2016, kada je prvi put imao ozbiljnu operaciju lijevog koljena.
Dvije godine kasnije uspio je da osvoji tri Grend slem titule. Sada je situacija mnogo ozbiljnija, teža.
Rodžer je rekao da se konsultovao sa doktorima, a u njegovoj poruci bilo je nagovještaja da su mu ljekari rekli da je operacija važna ne samo zbog karijere, već i zbog života generalno.
Mnogi se pitaju zašto Federer u ovim godinama muči sebe, zašto se ne penzioniše? Ili, zašto nije rekao zbogom tenisu nakon onih operacija prošle godine?
Jedni misle da Rodžer i dalje stvarno vjeruje da njegovo vreme nije prošlo, drugi smatraju da želi da ode u velikom stilu, a treći da jednostavno produžava karijeru zbog sponzora i astronomskih ugovora.
Nesumnjivo je da je pred njim četiri, pet ili šest mjeseci rehabilitacije, a epilog je neizvijestan.
Možda mu još uvijek nije palo na pamet da ode u penziju, ali još jedna operacija ga definitivno približava toj odluci.
Jako mali broj igrača, koji su prešli 40. godinu su uspjeli da ostanu u samom vrhu. Povreda samo dodatno komplikuje stvari.
Postavlja se i logično pitanje da li će Rodžer više ikada igrati na Grend slem turniru? Rigorozne mjere u Melburnu, Pariz, na kojem ni na vrhuncu nije uspijevao da napravi rezultat, ako izuzmemo 2009. godinu i slučaj “Soderling”.
Najrealniji je London i njegov Vimbldon; ali to je tek za godinu dana.
Važna stavka u cijeloj ovoj priči su i maloprije spomenuti sponzori, koji sa Rodžerom imaju potpisane višegodišnje ugovore.
Švajcarac je prošle godine postao najbogatiji teniser ikada, pošto je prešao zarađenih milijardu evra.
“Federer je atraktivan sa marketinškog stanovišta jer je arhetip kako tenis gleda na sebe. On je graciozan i staložen. On je eleganta, inspiriše mlađe igrače”, govore marketing stručnjaci o njemu.
Rodžer je 2012. godine preuzeo veću kontrolu nad svojom karijerom, napustio je gigantsku kuću IMG, osnovao svoju i počeo mnogo više da prihoduje.
On je sa svojim dugogodišnjim agentom ubrzo osnovao i novi teniski turnir, Lejver kup, na kojem se tim Evrope takmiči protiv tima Sveta.
Federer trenutno sarađuje sa kompanijama poput Roleksa, Mercedesa, Unikula, Vilsona, Barile; u pitanju su sve dugogodišnji ugovori i pitanje da li bi bili toliko unosni kada bi Švajarac prestao sa igranjem.
Jedini veliki “razlaz” koji je Federer imao tokom svih ovih godina bio je onaj sa Najkijem, 2018. godine. Nije mu mnogo naškodio, pošto je ubrzo potpisao desetogodišnji blokbaster ugovor vrijedan 300 miliona dolara sa japanskim proizvođačem opreme Unikulom.
Na kraju, postavlja se pitanje koji je to Rodžerov plan? Šta želi, koji su tu uslovi pod kojima bi on da se vrati?
Da li mu je ideja da organizuje “oproštajnu turneju” na kojoj će tokom 2022. godine igrati omiljene turnire, a zatim se povući na kraju sezone?
Ili postoji želja da igra još nekoliko godina? Sa četvoro djece, karijerom koja traje već 23 godine, ograničenjima zbog korone – teško.
To bi njegovi navijači najviše voljeli, ali to jednostavno nije realno.
Predvidjeti šta će se sledeće dogoditi je nemoguće. Operacija je pred njim, neizvijesnost oporavka i dužine odsustva sa Tura – takođe.
Jedno je sigurno, kraj velike karijere je blizu…
(B92)