U poslednje vrijeme ste vjerovatno primijetili niz objava na društvenim mrežama u kojima vaši prijatelji objavljuju slike od prije deset godina i danas.
I dok većina u tome vidi još samo jedan internet trend, novinarka Wireda Kejt Onejl započela je zanimljivu on-line raspravu o tome radi li se zaista o još jednom bezopasnom internet trendu ili iza svega stoji nešto perfidnije.
Kao što je sama napisala, status na Twitteru bio je napola objavljen u šali, ali s druge strane, počela je razmišljati o malo mračnijem scenariju koji uključuje automatsko prepoznavanje lica.
U čemu je problem?
Uglavnom, reakcija na objavu Onejl bilo je mnogo. S jedne strane su oni koji smatraju da su te fotografije on-line, nezavisno od toga objavili ih u sklopu izazova ili ne. Facebook već ima te podatke.
Ali novinarka je odlučila detaljnije razmotriti ovu ideju.
Zamislite da pokušavate istrenirati algoritam za prepoznavanje lica da detektuje karakteristike vezane za godine, preciznije, za proces starenja. U idealnoj situaciji trebala bi vam gomila fotografija ljudi s jasno određenim vremenskim razmakom između dvije fotografije (10 godina).
Mogli biste pretražiti bazu profilnih fotografija i orjantisati se prema vremenu objave, ali dobili biste i gomilu nepotrebnih informacija koje bi trebalo filtrirati. Na primjer nečija profilna fotografija prije deset godina ne mora biti snimljena prije deset godina. Isto vrijedi i za trenutne profilne fotografije. I one mogu biti pet, deset ili čak petnaest godina stare.
Uz pomoć Facebookovog izazova ljudi će taj posao obaviti umjesto vas, a u puno slučajeva objaviće i mjesto gdje su fotografije snimljene.
Naravno, ljudi će i u sklopu izazova objavljivati gluposti. Biće tu fotografija svega i svačega, ali postojeći algoritmi dovoljno su razvijeni da znaju prepoznati razliku između ljudskog lica i mačke.
Facebook se baš nije pokazao kao “neprobojni sef naših podataka”
I ne morate čak ni biti paranoični. Ovo vjerovatno i nije neki perfidni plan da se mračne sile i Veliki brat dokopaju vaših podataka. Ali postoji mogućnost da neko te podatke iskoristi u pogrešne svrhe. Sjetite se samo slučaja Cambridge Analytice u kojoj su podaci 70 miliona Amerikanaca korišteni u nimalo plemenite svrhe. Ni tada vjerovatno niste mislili da bi ntko mogao zloupotrijebiti podatke koje ste nesvjesno otkrili ispunjavajući neki bezvezni on-line test.
Postavlja se i pitanje da li je loše to što Facebook koristi vaše fotografije za potrebe treniranja algoritma za prepoznavanje lica. Ne nužno. Moguće je pronaći barem deset pozitivnih strana takvog prikupljanja podataka. Ono što bi vam trebalo zasmetati jeste način na koji to čine. Ako to čine.
Naše interakcije s tehnologijom moraju biti promišljene i ako svoje podatke dajemo trećoj strani na korištenje, dobro je znati zašto ih dajemo.
Tri moguća scenarija
Novinarka je predstavila tri moguća scenarija.
Prvi je korištenje ove tehnologije za pronalaženje nestale djece. Na primjer, policija u Nju Delhiju prošle godine je, koristeći tehnologiju prepoznavanja lica, u samo četiri dana ušla u trag čak 3000 nestale djece. U slučaju da za djecom tragaju duže vrijeme, logično je da bi izgledala drugačije nego na posljednjoj fotografiji, a pouzdani algoritam koji bi precizno predvidio kako će neko izgledati mogao bi biti od ogromne pomoći.
Drugi slučaj je vezan uz reklamiranje jer oglasi bi, uz pomoć kamera i senzora, mogli prilagoditi reklame određenom godištu, a to će postati uobičajeno mnogo ranije nego što mislimo.
I za kraj tu je i treći slučaj koji nije koristan ili “koristan” kao prva dva. Starenje bi moglo postati presudan faktor kod određivanja osiguranja ili zdravstvenog osiguranja. Na primjer, ako starite više nego ljudi vaših godina, možda nećete biti najbolji kandidat za osiguranje pa ćete plaćati više ili će vas osiguranje odbiti.
Amazon je svoj servis za prepoznavanje lica prodavao policiji i vladinim agencijama.
Kada je Amazon 2016. predstavio svoj servis za prepoznavanja lica u realnom vremenu, počeli su ga prodavati policiji i vladinim agencijama. Ali ta je tehnologija izazvala zabrinutost za privatnost. Policija bi, tehnologiju mogla koristiti ne samo za traganje za osobama koje su počinile neki zločin već i za onima koji im predstavljaju problem. Na primjer, demonstrantima.
Mnoga udruženja, ali i neki dioničari i zaposleni zamolili su Amazon da prestane s prodajom ovog servisa.
Odgovorno ponašanje
Sve u svemu, teško je predvidjeti na koje će sve načine određena tehnologija uticati na nas. Uticaj može biti izuzetno pozitivan, ali i negativan. Važno je biti upoznat s obe strane priče kako bismo mogli donijeti ispravnu odluku.
Hoće li se dogoditi nešto loše ako neko za poboljšanje ove tehnologije iskoristi fotografije koje smo već objavili na internetu? Ne. Ono što je bitno je da mi budemo upoznati s tim za što se fotografije koriste i da svjesno učestvujemo ili ne učestvujemo u projektu i pritom biramo što ćemo podijeliti, a šta ne.
Naši podaci su gorivo poslova koji zahvaljujući tome postaju bolji i profitabilniji. Trebamo od kompanija zahtijev
Nezavisne novine