Hoće li neriješeni balkanski problemi biti iskorišteni u predizbornoj kampanji, koja uveliko traje za američke predsjedničke izbore, ili će Donald Tramp sređivanje našeg prostora ostaviti za drugi mandat, pod uslovom da ga dobije i da se za ulogu glavnog ovdašnjeg igrača izbori u konkurenciji sa EU, Kinom, Rusijom i Turskom?
U novembru 2016. Donald Tramp je pobijedio na izborima za predsjednika SAD, a u jednom od prvih govora rekao je da će se protiviti politici međunarodnog intervencionizma. To su političari na Balkanu, prije svih srpski, protumačili kao najavu da se SAD neće miješati u unutrašnje stvari drugih država i otvoreno podržali novog šefa Bijele kuće.
Istina, u prvim mjesecima, pa i godinama Trampovog mandata, nije se mnogo vidio američki interes za ovaj dio Balkana, a i ono što se vidjelo u javnosti, naročito u BiH, okarakterisano je kao „očajnički potez odlazeće administracije“. Međutim, u drugoj polovini Trampovog mandata postaje jasno da se njegov fokus bar djelimično vraća na Balkan, kroz imenovanje dva specijalna predstavnika – jednog za Balkan, drugog za pregovore Beograda i Prištine.
Otkazani pregovori
Upravo rješavanje kosovskog pitanja mnogi nazivaju Trampovom šasom za uspjeh na spoljnopolitičkom planu, kojim bi mogao da se hvali pred glasačima, nešto slično onom što je Bilu Klintonu 1995. bilo potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma za BiH.
Prije nekoliko dana, u Vašingtonu je, pod patronatom SAD, trebalo da počnu pregovori delegacija Srbije i samoproglašenog Kosova, ali je sve otkazano jer je, slučajno ili ne, baš tada objavljeno da je podignuta optužnica za ratne zločine protiv Hašima Tačija.
– Tramp je u teškoj situaciji, jer nema zabilježen nijedan spoljnopolitički uspjeh. O unutrašnjem da i ne govorimo. Ono što je imao kroz podizanje nivoa zaposlenosti i standarda u SAD, to je sada dovedeno u pitanje s pandemijom. Prirodno je da on želi neki uspjeh na Balkanu, učinilo mu se da bi to s Kosovom moglo da bude najprije. Međutim, tu je naišao na problem rivalstva sa EU, koja osjeća da bi američko aktiviranje na Balkanu u vezi s Kosovom moglo da bude još jedna javna lekcija od strane Amerike da Evropa sama nije uspjela ništa da riješi. Zbog toga se aktivirala i pomalo saplela Ameriku u vezi sa sastankom u Bijeloj kući, ne bi li je ili spriječila ili bar paralelno s njom bila aktivna na Balkanu – kaže za Srpskainfo iskusni diplomata Vladislav Jovanović.
Izvan fokusa
Profesor međunarodnih odnosa Željko Budimir podsjeća da se iz knjige bivšeg Trampovog savjetnika Džona Boltona može pročitati da administracija sadašnjeg predsjednika gotovo i ne pominje Balkan i pitanje prostora bivše Jugoslavije.
– To pokazuje da ovaj prostor nije bio u fokusu američkog predsjednika. Mislim da je to dobro za BiH zato što se onda traži veća odgovornost lokalnih lidera, koji treba da naprave dogovor oko budućnosti ovoga prostora. Nadam se da će i administracija koja bude došla u Bijelu kuću nakon izbora i dalje voditi odgovornu politiku, a u slučaju BiH to znači da neće biti favorizovanja jedne strane. Međutim, postojala je činovnička inercija, koja je nastojala da BiH posmatra kao dio uspješne američke politike prethodnih administracija. Za vrijeme Obame, naročito predsjednika Klintona, imali smo apsolutno favorizovanje bošnjačke strane i izrazito antisrpsku politiku, što smo vidjeli i kroz podrivanje Dejtonskog sporazuma, ali i kada je u pitanju priznanje Kosova i Metohije – kaže Budimir za Srpskainfo.
Otvorena pitanja
Da li je i u kom trenutku Tramp napustio vlastitu politiku „nemiješanja u tuđe stvari“? Vladislav Jovanović podsjeća da je američki predsjednik, paralelno s politikom neintervencionizma, pozvao sve zemlje da vlastite interese stave u prvi plan.
– Njegovo naknadno interesovanje za Balkan još nije do kraja objašnjeno, nije dobilo političke konture. Za sada se ono svodi na to da se prvo ustanovi normalna trgovinska, ekonomska realnost između Kosova i Srbije i na širem planu, u okviru tzv. mini šengena. Kao menadžer i privrednik, on forsira tu ekonomsku stranu problema, a o političkoj strani se ne izjašnjava. Da li zato što nema snage da to postigne ili mu je sada potrebniji kakav-takav uspjeh, pa misli da može da ga postigne na ekonomskom planu, što je realnije, a da ono drugo ostavi za kasnije, ukoliko eventualno dobije drugi mandat. U svakom slučaju, interesovanje SAD za Balkan i dalje postoji iz geopolitičkih interesa. Oni se bude protiv prisustva tzv. malignog uticaja Rusije i Kine. Ne kažu ništa za Tursku ili Njemačku, ali sigurno da im je i to na umu. Tako da se kroz to vidi da geopolitički oni Balkan zadržavaju u svojoj optici, ali se ne vidi kako misle da praktično rješavaju neka otvorena pitanja – zaključuje Jovanović.
“Problem mnogo širi od Kosova”
Prema riječima Jovanovića, za sada nema prostora ni za kakvo „maštovito“ rješenje kosovskog pitanja pošto se sve svodi na to da Srbija mora da prizna novo stanje stvari.
– Time bi Zapad, NATO, EU i SAD dobili amnestiju za zločin protiv mira koji su počinili agresijom na SRJ. Međutim, kao što su najavljivali, Danijel Server i drugi analitičari u Americi, pitanje mira i stabilnosti na Balkanu nije moguće postići samo sužavanjem problema na Kosovo, nego mora šire da se razmotri i da se naspram tih nadziranih država mora postaviti pitanje da se jednako uvažavaju nacionalni interesi i pitanja svih država. U tom slučaju Srbija bi morala da bude tretirana na isti način i po potrebi da bude kompenzovana, u slučaju da dođe do nekog nezadovoljavajućeg rješenja u vezi s Kosovom. Dalje od takvih izjava se nije išlo, ali to je jedna od mogućnosti u šahovskoj partiji velikih sila – kaže Jovanović.
(Slobodan Popadić, Srpskainfo – Foto: Doug Mills/POOL/EPA)