U BiH, gotovo tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, strani birokrata koga su našoj zemlji nametnuli stranci ‒ o čijem izboru građani nisu imali priliku da odlučuju ‒ još uvijek tvrdi da ima pravo da proizvoljno nameće zakone i smjenjuje demokratski izabrane nosioce vlasti, rekla je srpski član Predsjedništva Željka Cvijanoviće tokom obraćanja učesnicim 32. Ekonomskom forumu u Karpaču u Poljskoj o temi “Zapadni Balkan – regionalne inicijative i evropske integracije”.
Istakla je das je neokolonijalni aranžman sramotan za vrijednosti i ideale Evrope 21. vijeka i sramotan za zemlju koja je dobila status kandidata za članstvo u EU.
– I zaista, ove proizvoljne i zlonamjerne ustavne i političke intervencije raznih visokih predstavnika toliko su se često pokazale štetnim i kontraproduktivnim za političke procese u našoj zemlji da i sami bivši visoki predstavnici sad kažu da je OHR dio problema u BiH i da nije dio rješenja – istakla je Cvijanovićeva.
Naglasila je da su prava, istinska i organska demokratizacija i napredak u BiH su nemogući sve dok postoji anahrona institucija takozvane “Kancelarije visokog predstavnika”.
– Što se prije OHR zatvori, to prije će i BiH početi da prerasta u stabilnu, multietničku i demokratsku državu i brže ćemo početi da ispunjavamo zahtjeve za pristupanje EU – dodala je Cvijanovićeva.
Navela je da je poslijeratna BiH iskusila i ozbiljne bezbjednosne probleme kao rezultat islamističke radikalizacije koja se dogodila u nekim dijelovima njenog stanovništva.
– Brojne ćelije Al Kaide i ISIS-a osnovane su u BiH tokom i nakon rata, a kako svjedoče različiti teroristički napadi sa bosanskim vezama koji su izvedeni širom Evrope u proteklih dvadeset pet godina – od bombaških napada na vozove u Madridu 2004. do terorističkog napada u Beču od prije samo nekoliko godina ‒ i regionu i Evropi u cjelini još uvijek prijeti ovaj opasan problem. Željela bih da zaključim optimistično. Kao što sam obrazložila, Zapadni Balkan je osjetljivo i krhko područje, bremenito različitim izazovima i problemima. Ali istina je i da je veći dio Zapadne Evrope bio takav i prije 75 godina – navela je Cvijanovićeva.
Istali da u slučaju Zapadne Evrope, međutim, prosvijećene, mudre i pažljive mjere su pomogle da se istorijski neprijatelji pretvore u postojane i saradnički nastrojene saveznike.
– Verujem da do iste transformacije može doći i na Zapadnom Balkanu ako međunarodne mjere prema regionu budu sadržale isti stepen prosvijećenosti, mudrosti i osjetljivosti koji su utemeljitelji Evropske zajednice i najveći dio međunarodnog poretka poslije Drugog svjetskog rata pokazali tih godina – navela je Cvijanovićeva.
Kaže da izazov u ovom trenutku jeste da međunarodne i mjere koje Evropska unija sprovodi prema regionu budu realističnije i da uzmu u obzir istorijske složenosti koje “pokušavamo da prevaziđemo”.
Istkala je da je se u posljednjih 18 mjeseci svijet suočava sa ogromnim geopolitičkim promjenama i izazovima.
– Ni zemlje Zapadnog Balkana, naravno, nisu imune na ove izazove niti na krize u Evropi koje su oni proizveli. Pored toga, zemlje našeg regiona se bore sa vlastitim dugotrajnim problemima. Razloge za ovo možemo tražiti u geopolitičkom položaju Zapadnog Balkana, kao i njegovoj etničkoj, vjerskoj, političkoj i kulturnoj složenosti. S pravom bi se moglo reći da demokratski kapaciteti koji se razvijaju u ovim zemljama još uvijek nisu dovoljni za prevazilaženje raznolikih problema koji se manifestuju unutar samih zemalja i u našim međusobnim odnosima – istakla je Cvijanovićeva.
Kaže da ni velika uključenost međunarodnog faktora nije bila od pomoći.
– Čini se da su međunarodne intervencije često više komplikovale nego što su ublažavale naše nagomilane probleme, neprijateljstva i nerazumijevanja. jedne strane, dobro je to što sve naše zemlje dijele iste težnje kad je u pitanju evropska integracija i cilj punopravnog članstva u Evropskoj uniji. S druge strane, međutim, loše je to što pojedine zemlje Evropske Unije slabo razumiju našu, gore pomenutu, regionalnu složenost. Nedostatak tog razumijevanja u dosta slučajeva znači da se Evropska unija postavlja neadekvatno i često koristi dvostruka mjerila u načinu na koji se nosi s pomenutom složenošću. Neke zemlje EU u našim zemljama promovišu političku i ustavnu praksu koju nikad ne bi prihvatili u vlastitim zemljama – izjavila je srpski član Predsjedništva.
Dodala je da se još jedan problem s kojim se nosi na Zapadni Balkan ogleda u tome što se “naša evropska perspektiva posljednjih dvadeset godina nalazi u nekom stanju neizvjesnosti”.
– Tokom posljednje dvije decenije neke zemlje regiona su postale države kandidati za članstvo u EU, ali još uvijek nemaju jasnog vremenskog okvira o tome kada bi mogle postati članice. Posljedično, u cijelom regionu gubi se vjera u mogućnost da će ijedna zemlja regiona ikad postati članica. Stoga ne iznenađuje da sad čujemo dosta onih koji upozoravaju da se “evropska perspektiva” nikad neće ostvariti u punopravnom članstvu, i to ne samo zbog naših vlastitih nevolja, nego i zbog činjenice što se EU ponaša kao da će te nevolje na neki čudnovat način nestati same od sebe – navela je ona.
Istakla je da se s druge strane, čuji i oni koji tvrde da se neodlučan stav Evropske Unije o prihvatanju zemalja Zapadnog Balkana kao punopravnih članica mijenja usljed novih geopolitičkih okolnosti nastalih posljednjih osamnaest mjeseci i da će proces pristupanja zemalja Zapadnog Balkana sad biti ubrzan.
– Kako će EU na kraju razriješiti ovu dilemu zavisiće dobrim dijelom od njene odluke da li da posmatra Zapadni Balkan kao novu vrijednost za Uniju ili samo kao njen budući teret. Kakav god da bude ishod, želim da iskoristim ovu priliku da se zahvalim Poljskoj, njenom predsjedniku i vladi, na prodršci u toku procedure u kojoj je Evropska unija BiH dala status kandidata u decembru prošle godine. Razumijemo i da su nedavne odluke o davanju kandidatskog statusa pojedinim zemljama proizašle iz nove geopolitičke situacije i da nisu utemeljene na nekim stvarnim postignućima novih zemalja kandidata, koje EU, naravno, detaljno prati – naglasila je.
Prema njenim riječima. što se tiče same BiH, nakon što smo dobili status kandidata, nastavili su da rade na ispunjavanju obaveza iz paketa 14 prioriteta koje je Brisel postavio pred BiH.
– Neki službenici EU daju naznake da bi početak procesa pristupanja mogao biti određen za kraj ove ili početak naredne godine. Ali znamo i da neki u Briselu ne dijele takvo mišljenje. Nažalost, zemlje našeg regiona su već okusile brojne takve protivrječnosti i BiH nije izuzetak. Dobar takav primjer je svakako i Sjeverna Makedonija, koja se suočava sa različitim bilateralnim i multilateralnim preprekama u iščekivanju početka pregovora sa Evropskom unijom – rekla je Cvijanovićeva.
Podsjetila je i da je jedan od zahtjeva, koje je postavila Evropska unija, i regionalna saradnja.
– Zato su u regionu i dogovoreni različiti bilateralni i multilateralni aranžmani koji se bave gotovo svim pitanjima ‒ od trgovine do političke i ekonomske saradnje. Većinu njih su pokrenuli međunarodni akteri i podrazumijevaju i njihovo učešće, koordinaciju i nadzor – istakla je ona.
Kaže da se može reći da su takve inicijative dale dobre rezultate, pošto su pomogle u povećanju trgovinskog obima u regionu i postepenom uspostavljanju jedinstvenog tržišta Zapadnog Balkana.
– Ove inicijative su, takođe, dovele do raznih oblika policijske i bezbjednosne saradnje i podsticale su veću slobodu kretanja. Na primjer, priznavanje diploma i profesionalnih kvalifikacija je ljudima širom regiona značajno povećalo slobodu kretanja i zapošljavanja. Ova saradnja je očigledna – poručičla je Cvijanovićeva.
Međutim, kako naglašava, očigledno je i da na Zapadnom Balkanu i dalje postoje mnoga otvorena pitanja i ozbiljni problemi koji imaju svoje specifične istorijske i političke dimenzije.
– Imajući na umu situaciju u BiH, gdje su određeni strani centri moći praktično uzurpirali njen demokratski institucionalni kapacitet i suverenitet, ili nedavne slučajeve nasilja i neprijateljstva prištinskog režima protiv srpskog stanovništva u sjevernom dijelu Kosova i Metohije, slobodno mogu da kažem da su ovake međunarodno podstaknute političke inicijative ili sredstva nepošteni, neodgovarajući i promovišu dvostruka mjerila. Ovo sve više stvara osjećaj da još od ratova u bivšoj Јugoslaviji međunarodni akteri ne samo da nisu uspjeli da nađu odgovarajuće modalitete za rješenje problema regiona, nego su prilično često te probleme pogoršavali – naglasila je.
Na primjer, prema njenim riječima, BiH je prihvaćena kao zemlja kandidat za članstvo u EU, a istovremeno je njen suverenitet značajno umanjen zbog nastavka rada Kancelarije visokog predstavnika, kao i stranih sudija u Ustavnom sudu ‒ dvadeset osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
– Dozvolite mi da vam ovu apsurdnu situaciju smjestim u istorijski i poredbeni kontekst. Međunarodni nadzor nad Njemačkom i Јapanom je završen i vraćen im je suverenitet deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Međunarodni nadzor nad Irakom je završen i vraćen mu je suverenitet dvije godine nakon invazije na ovu zemlju, uprkos činjenici da je u tom trenutku u Iraku buktao građanski rat – istakla je Cvijanovićeva.
(Tekst i foto: RTRS)