Naglasivši da nije lako govoriti na ovom mjestu užasnog stradanja, neizrecive tuge i patnje, ali i mjestu spasa, vjere i nade, predsjednik Republike Srpske je naglasila da istorija ljudskog roda ne pamti sličan događaj, kao onaj sa kraja 1915. i početka 1916. godine, kada je cijela jedna država, njena vojska, kralj, parlament, vlada i narod, napustila svoju teritoriju i krenula u egzil.
– Taj stradalnički put, preko vrletnih, ledenih i neprijateljski nastrojenih albanskih planina, brojnim znanim i neznanim putnicima biće posljednja stanica. Ali dok je surova zima uzimala svoj danak, ledila kost i kožu koje su preostale od izgladnjelih tijela, u srcima promrzlih ljudi gorjela je spasonosna vjera i nada da će i nakon najcrnjeg mraka kroz koji su tih dana prolazili, na kraju ipak zasijati sunce koje će im osvijetliti put nazad, ka otadžbini – rekla je Cvijanović.
Ona je navela da o tome divno svjedoče stihovi velikog Branislava Nušića koji je, opraštajući se sa Srbijom, zapisao: “Ne praštamo se mi sa pokojnikom, praštamo se sa onim koji će živjeti, koji mora živjeti, i koji će sa čežnjom i bolom očekivati da mu se opet u zagrljaj vratimo”.
Predsjednica Republike Srpske je naglasila da nakon albanske golgote, patnje, smrzavanja i gladi, izbjegli Srbi utočište pronalaze na Krfu, naseobini spasa i jednom od najljepših mediteranskih ostrva.
– Na Badnji dan, 6. januara 1916. godine, u krfsku luku Guviju uplovio je prvi saveznički brod sa Srbima. Do kraja februara, na Krf se iskrcalo više od 150 hiljada ljudi, što je uveliko prevazilazilo broj žitelja samog grada, ali i cijelog ostrva. Među dospjelim putnicima bilo je beznadežno bolesnih i do krajnjih granica iscrpljenih ljudi. Dovozili su ih ovdje, na ostrvo Vido, gdje tragedija srpskog naroda dostiže svoj vrhunac. Više od šest hiljada ljudi je stradalo, tako blizu nedostižnog spasa – podsjetila je Cvijanović.
Mnogi od njih završili su u dubinama Јonskog mora, a njihovu tragičnu sudbinu, navela je Cvijanovićeva, opjevao je Milutin Bojić u svojoj čuvenoj “Plavoj grobnici” koja je postala sinonim za stradanje srpskog naroda na ostrvu Vido.
– Iskrcavanje našeg naroda na Krf i prijateljski odnos lokalnog stanovništva prema izbjeglim Srbima duboko se urezao u naše istorijsko pamćenje, zbog kojeg će ovo divno ostrvo zauvijek imati posebno mjesto u udžbenicima, ali i srcima svih Srba ma gdje živjeli. Časni srpski vojnici i izbjegli narod znali su da cijene gostoprimstvo. Mještani i saveznički oficiri bili su zadivljeni njihovom disciplinom. Uprkos beznađu, za sve vrijeme boravka nijedna krađa, niti bilo kakva šteta nije pričinjena lokalnom stanovništvu – rekla je Cvijanovićeva u obraćanju na centralnoj komemorativnoj svečanosti na ostrvu Vido povodom 105 godina od iskrcavanja srpske vojske na jonska ostrva Krf i Vido.
Prema njenim riječima, Krfljani su govorili da su srpski vojnici, za razliku od brojnih drugih koji su na ostrvo dolazili sa namjerom da trajno ostanu, sa nestrpljenjem čekali povratak u otadžbinu i da su zagledani preko mora pjevali:
“Tamo daleko, daleko od mora; Tamo je selo moje, tamo je Srbija”.
Ona je naglasila da je pored pravoslavne vjere, istorijske i geografske bliskosti, krfska epopeja dodatno ojačala neraskidive veze i bratstvo srpskog i grčkog naroda koje traje vijekovima.
– Veliki broj Srba koji su utočište pronašli na ovom ostrvu dolazili su iz Podrinja, Krajine, Hercegovine, Posavine i drugih područja današnje Republike Srpske. I koliko god da smo zagledani u budućnost, nikada ne smijemo da zaboravimo našu prošlost, naše heroje, ali i prijatelje koji su bili tu onda kada nam je bilo najteže. Na tim temeljima želimo da razvijamo saradnju i jačamo institucionalne, ekonomske i kulturne veze Republike Srpske i Grčke. Tom cilju služi i o tom opredjeljenju svjedoči i jedno od ukupno osam Predstavništava Republike Srpske, koje se nalazi u Solunu – naglasila je Cvijanović.
Istakla je da je ponosna što i ovaj značajan istorijski događaj, kao i mnoge druge, Republika Srpska obilježava zajedno sa institucijama Srbije.
Predsjednica Srpske je zahvalila predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku, koji su ustanovili ovu praksu koja najbolje svjedoči o nikada boljoj i nikada uspješnijoj saradnji Republike Srpske i Srbije.
Naglasila je da je Krf sastavni dio naše istorije i nacionalnog identiteta i da nije bilo Krfa, nesebične pomoći i prijateljstva grčkog naroda, ali i ostalih saveznika, teško bi bilo zamisliti one veličanstvene scene proboja Solunskog fronta i vaskrslu srpsku vojsku koja juriša ka konačnom oslobođenju otadžbine.
– Zbog toga vječna zahvalnost stanovnicima Krfa i bratskom grčkom narodu. Vječna slava hrabrim i neustrašivim srpskim vojnicima koji ovdje počivaju, kao i svima onima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda – poručila je Cvijanović.
RTRS