Presudom Međunarodnog suda u Hagu okončan je pravni spor između Srbije i Hrvatske, koji je trajao više od petnaest godina – odbačene su i hrvatska tužba i srpska protivtužba za genocid.
Za odbacivanje hrvatske tužbe glasalo je 15 od 17 sudija, a odluka o odbacivanju kontratužbi donesena je jednoglasno.
Predsjednik najvišeg suda UN Petr Tomka naveo je da Hrvatska nije uspjela da dokaže da je počinjen genocid nad Hrvatima, zbog čega Srbija ne može biti proglašena odgovornom ni po jednom osnovu.Oslanjajući se na presude Haškog tribunala, sud je utvrdio da su JNA i druge srpske snage počinile teške zločine nad Hrvatima u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Kninskoj krajini. Počinjen je veliki broj ubistava civila kao zaštićene grupe.
Zločini su počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata radi trajnog uklanjanja hrvatskog stanovništva sa jedne trećine teritorije Hrvatske, koja bi zatim bila uključena u ujedinjenu srpsku državu, utvrdio je Sud.
Ta zlodjela, međutim, nisu bila počinjena s “genocidnom namjerom” da Hrvati budu uništeni kao etnička grupa, već da budu prisilno protjerani, utvrdio je Međunarodni sud pravde.
“Hrvatska nije uspjela da dokaže svoje navode da je počinjen genocid. Prema tome, iz ovog slučaja ne može proizaći pitanje odgovornosti po Konvencije o genocidu. Niti može biti pitanja odgovornosti za neuspjeh u sprečavanju i kažnjavanju genocida ili saučesništva u genocidu”, naveo je Sud.
Sud je naveo da Hrvatska nije uspjela da dokaže plan za izvršenje genocida, kao ni direktno ili inidrektno podsticanje na genocid.
“Zato se hrvatska tužba u potpunosti mora odbaciti”, rekao je Tomka.
Sud je odbacio i kontratužbu Srbije jer je utvrdio da nad Srbima u Kninskoj krajini, tokom operacije “Oluja” u ljeto 1995, nije počinjen genocid.
Oslanjajući se na konačnu oslobađajuću presudu Haškog tribunala hrvatskom generalu Antu Gotovini, Sud je utvrdio da nije dokazano da su vlasti i snage Hrvatske imale “genocidnu nameru” da krajiške Srbe unište kao etničku grupu, što je nužan uslov za genocid.
Prema presudi, nije dokazano ni da je bilo nezakonitog, neselektivnog i namjernog granatiranja srpskih gradova u Kninskoj krajini.
To ne proizlazi ni iz Brionskog transkripta razgovora predsjednika Franje Tuđmana sa hrvatskim generalima uoči Oluje, niti iz izjava svjedoka, rekao je sudija Tomka.
Presudom je utvrđeno da je “značajan dio” Srba “pobjegao” iz Krajine i da je to direktna posljedica hrvatskog granatiranja, kao i da Brionski transkripti pokazuju da je hrvatsko vođstvo bilo svjesno da će egzodus uslijediti, pa ga je, donekle, čak i smatralo poželjnim.
Ali, čak i da je dokazana namjera da se Srbi protjeraju, to nije dovoljno da se dokaže “genocidna namjera” hrvatskog vođstva da uništi Srbe kao etničku grupu, zaključio je Međunarodni sud pravde.
Sud je apelovao na obe strane da sarađuju u rješavanju pitanja nestalih i drugih međusobnih problema.
Proces je 1999. godine pokrenuo zvanični Zagreb, tužeći vlasti u Beogradu za genocid koje su snage SFRJ i SR Jugoslavije navodno počinile na hrvatskoj teritoriji.
Srbija je kontratužbu za genocid – koji su, kako tvrdi, hrvatske snage počinile nad Srbima iz Kninske krajine, tokom i poslije operacija Oluja, 1995 – podnijela 2010. godine.
Izricanju presude prisustvovali su članovi oba pravna tima, kao i ministri pravde Srbije i Hrvatske, Nikola Selaković i Orsat Miljenić.Presudu o tužbi i kontratužbi Hrvatske i Srbije donosi ukupno 17 sudija, 15 stalnih i dvoje ad hok sudija iz Srbije i Hrvatske.