Stanje u jednoj od najbitnijih državnih institucija je ovakvo – predsjednik je švercovao suvo meso, krao gorivo, putne troškove, pa putovao u Derventu preko Vlasenice.
Tek kada je na pretposljednjoj sjednici Branko Petrić uklonio zavjese, članovi CIK-a su se pokazali u pravom svjetlu. Uglavnom, stanje u jednoj od najbitnijih državnih institucija je ovakvo – predsjednik je švercovao suvo meso, krao gorivo, putne troškove, pa putovao u Derventu preko Vlasenice.
Njegova desna ruka, ona iz reda ostalih, zapošljavala je članove svoje porodice u državne institucije, tvrdila da je 35 tona papira kaliralo, pa onda opet isticala da je papir – vaskrsnuo.
Onaj drugi predsjedniku najdraži saradnik je 2012. godine obavijestio kolege da za mjesec ide u penziju, pa je onda ostao na poslu još pola decenije. Tokom radne karijere rušio je Ustav BiH zbog čega mu je OHR zabranio kandidovanje na izborima. I on danas provodi izbore.
To je, ukratko, biografija tri ključna člana Centralne izborne komisije BIH. O njihovim nebuloznim odlukama proteklih se mjeseci pisalo mnogo. Ali o njihovoj skrivenoj biografiji baš i ne.
Branko Petrić – ministar, pisalo je u dnu dokumenta Ministarstva pravde Republike Srpske 14. aprila 1997. godine.
„Obavještavamo vas da branioci iz Federacije BiH ne mogu biti branioci u krivičnom postupku pred našim sudovima“, bilo je navedeno u „informaciji“ koju je potpisao tadašnji ministar, a današnji predsjednik CIK-a Branko Petrić.
Za nagradu, Branko Petrić je godinu kasnije imenovan za ambasadora BiH u Sloveniji. Prvo je optužen da je provodio aparthejd u Ambasadi u Ljubljani, jer nije želio potpisivati vize Albancima koji su željeli posjetiti BiH. Ostao je zabilježen slučaj Zalili Sokol koji je u javnost, te 99. godine plasirao službenik u bh. Ambasadi – Muharem Cero.
Nekako u istom periodu, ambasador Petrić se našao u centru još jednog skandala. Slovenski carinici su, naime, otkrili da bh.ambasador u svom službenom automobilu švercovao suvo meso i rakiju. Afera je, međutim, zataškana, Branko Petrić se 2001. godine vratio u BiH, a tri godine kasnije postaje član Centralne izborne komisije BiH.
Prema dokumentima u koje je Žurnal imao uvid, Petrić je posljednjih godina u rodnu Derventu putovao preko Vlasenice, kako bi na taj način pokrio troškove za svoja privatna putovanja. 2009. godine nezakonito je imenovan za predsjednika CIK-a, dok je ove godine na isti način postao predsjednik Centralne izborne komisije BIH, ali je Sud BIH presudio drugačije.
Petrić je glavni čovjek Milorada Dodika u Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Irena Hadžiabdić ostat će zapamćena po tome što je izjavila da je manjak 35 tona papira u skladištu CIK-a uzrokovan „kaliranjem papira“. Nekoliko dana kasnije tvrdila je da papir vaskrsnuo, tj, da u CIK-ovom skladištu ne fali ništa.
Zahvaljujući njenom angažmanu, 2014. godine u Agenciji za statistiku BiH zaposlen je njen sin Neno Svjetlanović. Agencijom je u tom trenutku rukovodio kadar HDZ-a BiH Velimir Jukić. Irena Hadžiabdić najveći je zagovornik da se, prilikom popunjavanja Doma naroda FBiH, kao osnov za izračun uzimaju rezultati popisa iz 2013. godine, što je u suprotnosti sa Ustavom FBiH, a u skladu sa željama HDZ-a BiH.
Rodica njenog supruga, Jasmina Hadžiabdić mjesecima je obavljala funkciju sekretara CIK-a. U tom periodu na čelu CIK-a bila je upravo Irena Hadžiabdić.
Još 2012. godine Stjepan Mikić je izvijestio članove CIK-a da naredni mjesec ide u penziju. Pet godina kasnije, državni su revizori konstatovali da Mikić ispunjava sve uslove za penziju, ali da nikad nije penzionisan.
Mikić je bivši visoki zvaničnik HDZ-a BiH, a bio je i savjetnik Dragana Čovića. Prije tačno 20 godina OHR je Stjepanu Mikiću zabranio kandidaturu na izborima, jer su postojali dokazi da je rušio ustavno-pravni poredak BiH, odnosno da je „antidejtonski“ djelovao.
Dovođen je u vezu i sa kriminalom u Hercegovačkoj banci, preko koje je HDZ BiH godinama izvlačio novac.
(Žurnal.info)