Čičoka se u našim krajevima gaji na malim površinama, ali ne bi trebalo da je tako, pošto važi za veoma hranljivo povrće, čije krtole sadrže najviše ugljenih hidrata (17 odsto). Osnovni sastojak ugljenih hidrata je inulin, izuzetno važan u ishrani dijabetičara. Naime, njegov značaj je u tome što prilikom varenja i razgradnje u organizmu prelazi u fruktozu, prirodni šećer koji mogu da koriste i oboljeli od šećerne bolesti.
Ova biljka pripada istom rodu kao i suncokret. Iznad zemlje naraste od 1,5 do 3 metra, a robusni koren prodire duboko u zemlju, tako da je otporna na sušu. Na vrhu ima cvjetne glavice, ali se u našem podneblju ne formira sjeme, pa se razmnožava podzemnim krtolama, koje su obično dužine deset, a širine od pet do sedam centimetara.
Krtole se sade u proljeće kada i krompir, na rastojanju 70×30 cm. Pošto je višegodišnja biljka, na istom mjestu može da ostane godinama. U toku vegetacije ne mora da se okopava, jer veoma brzo raste i tako uguši korove.
Krtole se vade u jesen, kada zahladi, mada je to moguće i ranije, ali ne prije polovine ljeta. Prije vađenja se posječe i ukloni nadzemni dio. Zahvaljujući otpornosti prema niskim temperaturama, čak i do minus 30 stepeni, krtole tokom zime mogu da ostanu u zemljištu i vade se po potrebi. Ako se izvade ranije, uspješno se čuvaju utrapljene u vlažnom pijesku.
MUSAKA, PEKMEZ…
Čičoka se priprema za jelo na više načina. Jede se kao prijesna u salati, zapečena u rerni , od nje se spravlja i musaka, ali je zanimljivo da se od nje kuva i slatko i to vrlo jednostavno. Nastruganim čičokama dodati limunov sok malo vode i kuvati dok se masa ne ujednači. Poslije pola sata inulim će početi da se razgrađuje, a kaša da bude sve slađa.
Izvor: Nezavisne novine