Ovih dana na Twitteru CIA, pojavila se neobična objava. Uz tekst “Muzejski artefakt nedjelje – obavještenje FBIS-a (Foreign Broadcast Information Service – CIA interna informativna služba), kojom se obznanjuje smrt predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita.”
Kvaka je u tome što se iznad vijesti o Titovoj smrti, kao izvor navodi Radio Bukurešt, od kojeg su navodno preuzeli vijest 4. maja 1980. u 19:00 sati po lokalnom vremenu.
To je dokaz da griješe i najveći jer ovu su vijest jedino mogli preuzeti od Radio Beograda, ali neko od operativaca je pobrkao dva glavna grada susjednih država.
U tekstu piše isto ono što su prvi čuli građani bivše države i što je 4. maja 1980. prvi pročitao u televizijskom prenosu Miroslav Lilić, tadašnji voditelj centralnog Dnevnika Televizije Zagreb:
“Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije javljaju radničkoj klasi, svim građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da je umro drug Josip Broz Tito, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i KPJ.”
Inače, američke tajne službe su navodno bile uvjerene da Tito nije bio “pravi” Tito, a tu priču im je ispričao Marijan Džon Markul u njihovoj kancelariji u Los Anđelesu.
Markul je tvrdio da čovjek koji se tada predstavljao kao maršal Josip Broz Tito zapravo nije pravi Tito. Prema njegovim tvrdanjama to je bio ruski agent koji je preuzeo Titov identitet nakon što je pravi Josip Broz nestao u Rusiji 1937. godine, stoji u bilješci FBI s početka maja 1955. godine.
Marijan Markul rođen je u Livnu 1909. godine, u SAD se doselio 1936. godine, a državljanstvo je dobio nakon što je dvije godine služio u američkoj vojsci.
Markul je tvrdio da je krajem dvadesetih godina prošlog vijeka razgovarao s pravim Titom u Jugoslaviji, a nedugo nakon “nestanka” opet su se sreli, ali ovog puta u Parizu. Drugi sastanak s Titom 1953. godine Markul je imao u Zagrebu.
Ovaj put Marijana i njegovu suprugu Ingrid, “maršal je gotovo u potpunosti ignorisao”. Osim toga, Markul je FBI agentima ispričao da je “pravi” Tito ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta, te da je bio blag i imao tuberkulozu, dok je ovaj Tito govorio odrješito. Markula je najviše začudilo kako je Tito znao da svira klavir jer je bio uvjeren da onaj pravi Tito to nije imao gdje naučiti.
U svakom slučaju, smrt Josipa Broza Tita odjeknula je u cijelom svijetu, a koliki je uticaj imao, najbolje govori njegova sahrana na koju su stigli svi najveći svjetski državnici, od ruskog predsjednika Leonida Brežnjeva, do indijske premijerke Indire Gandi, engleske Margaret Tačer, zatim talijanski predsjednik Sandro Pertini, njemački kancelar Hans Ditrih Genšer, pa do svih predsjednika zemalja nesvrstanog pokreta, ukupno više od 300 državnika i delegacija, te desetak kraljeva i članova kraljevskih porodica.
Titove smrti prisjetila se njegova unuka, pozorišna rediteljka Saša Broz.
“Već to posljednje ljeto često se žalio da se ne osjeća baš dobro, a i bio je nekako tiši nego prije”, ispričala je jednom prilikom i dodala:
“Nije ga veselilo putovanje na Kubu jer je smatrao da će mu to biti vrlo naporno… On je izrazito zabranio moje posjete u bolnici. Roditelji su mi to poslije objasnili da je jednostavno želio da ga pamtim onakvog kakav je bio”.
Ona je dodala da pamti samo da ga je molila da joj s Kube donese lutku malog crnca.
“Kako sam mu detaljno objašnjavala kako želim da lutka izgleda i što bi trebala imati odjeveno”, ispričala je ona.
U trenutku Titove smrti Saša je bila kući s majkom i bratom.
“Nekoliko sati prije nego što je djed umro, po mog tatu Mišu je došlo službeno vozilo kojim je otišao u KB Ljubljanu. Kada je nekoliko sati kasnije zazvonio telefon, mama se javila i odmah počela plakati. Brat i ja smo znali zašto”, ispričala je Saša.
Na pitanje kako se njen otac nosio s tugom, Saša kaže:
“Tata je bio silno žalostan, ali se dostojanstveno nosio s boli, kao uostalom i čitava obitelj”.
Posljednje mjesece života proveo je u bolnici u Ljubljani. Njegov lični batler, a danas kuvar , Slovenac Joža Oseli je izjavio:
“Mi smo se brinuli o ishrani za predsjednika i ljekarski konzilijum. Moja supruga Metka se brinula za njegovu ishranu. Imate i danas zapisano koliko je kašika pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla normalna hrana, dobili smo tu hranu iz NASA iz Amerike, konzerve za astronaute, a onda se, na kraju, prešlo na infuziju”.