Četvrt vijeka od završetka rata nevjerovatno zvuči podatak da BiH ima na desetine hiljada izbjeglica izvan zemlje i raseljenih osoba unutar svojih granica.
Prema posljednjem zbirnom izveštaju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, broj izbjeglica iz BiH koje se nalaze izvan zemlje je 17.699, a broj raseljenih osoba unutar BiH je 96.421.
– Do sada je evidentirano oko 1.062.000 povrataka u BiH, od čega se oko 612.000, ili 58 odsto, odnosi na povratak raseljenih osoba, a oko 450.000, ili 42 procenta, na povratak izbjeglica – piše u izvještaju o realizaciji famozne Revidirane strategije za provođenje Aneksa sedam Dejtonskog mirovnog sporazum, ili strategije za povratak izbjeglih i raseljenih na ognjišta.
Doduše, podaci su za 2018, ali po svemu sudeći neće se mnogo promijeniti ni kada budemo čitali izvještaj za 2019.
Stanje na terenu
Međutim, postavlja se pitanje da li ove brojke odražavaju stvarno stanje na terenu, želje i mogućnosti građana, ili je riječ o birokratskom sabiranju statističkih podataka. Nepunih 25 godina od završetka rata, onih 17.699 osoba izvan BiH po definiciji se mogu smatrati izbjeglicama, ali je pitanje da li bi se ti ljudi, nakon svega, vratili u BiH.
Vojislav Milišić, predsjednik Asocijacije udruženja raseljenih lica, povratnika i izbjeglica u Republici Srpskoj, tvrdi da je proces povratka faktički završen, a da se priča na tu temu sada samo koristi za izvlačenje kojekakvih inostranih donacija, „koje opet ne završe tamo gde treba“. Milišić dodaje da o povratku najviše pričaju oni koji su ga ometali.
– To što imamo takve brojke, može se razlog tražiti na više strana. Prvo, problem je ekonomski aspekt. Ljudi nemaju od čega da žive, nema zaposlenja. Ako pokušaš da se baviš nekim biznisom, a manjina si i povratnik u zajednicu, ne možeš da uspiješ. Druga stvar je ambijent. I dalje nije napravljen ambijent da bi ljudi željeli da se vrate. Ko god se vrati u svoje mjesto nije prihvaćen kao stanovnik tog grada, osjećaju da su nepoželjni na svakom mjestu. Već je prošlo dosta godina, ljudi koji su došlli u RS su se snašli. Gdje se ko našao, tu je i ostao, a na papiru se vodi drugačije – kaže Milišić za Srpskainfo.
“To je đavo ponio”
Kako kaže, oni koji su se vratili na svoja ognjišta, to su uglavnom učinili da bi zaštitili imovinu i obnovili je iz donacija. Milišić tvrdi da je i među njima sve više onih koji bi sada sve to da prodaju i da ponovo odu.
– Da nije Glamoča, Grahova i Drvara, procenat povratka u FBiH spao bi na dva, tri odsto. To je kritična tačka, kao da tamo nismo ni živjeli. To je đavo ponio, sve je to urađeno sračunato, ogromni prostori su ostali prazni. Ne treba sada da se čudimo što neko drugi hoće da ih naseli. To su planovi moćnika, neke više stvari – kaže Milišić.
Donacije
Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, Mirhunisa Zukić, ima nešto drugačiji stav. Kaže da je veliki broj ljudi i dalje na spisku jer su se svojevremeno prijavili na javni poziv institucija na koji su mogli da se jave svi kojima je imovina u ratu uništena. Ističe da je slika izbjeglih i raseljenih izrazito šarolika i da postoji nekoliko grupa tih kategorija.
– Što se tiče stvarnog stanja i želje za povratkom, još imamo kolektivne centre stanovanja, koji sada završavaju putem kredita kojim se država zadužila kod Evropske razvojne banke. Ali, ti ljudi iz kolektivnih centara se ne vraćaju u svoja mjesta, nego se smiještaju u tzv. socijalno stanovanje. Dakle, dobiće stan u okviru zgrade koja postaje vlasništvo opštine. Imamo ljude koji su se vratili i žive u tuđim kućama. Imamo takođe i ljude koji se sada vraćaju kući putem regionalnog programa i on je stvaran, prave se zgrade u kojima raseljeni dobijaju stanove. Uglavnom je to donatorski novac koji BiH raspoređuje entitetima i oni implementiraju projekte. Dakle, vrlo je malo naših sredstava u procesu aktivnog povratka – kaže Zukićeva za Srpskainfo.
Naglašava da se u posljednjih mjesec, dva u BiH masovno vraćaju naši građani iz Evrope, jer tamo nisu dobili papire za ostanak, a o tom fenomenu se jako malo zna u BiH.
– U komunikaciji smo s našim ljudima i savezima izvan BiH, gdje su čak ljudi iz Švajcarske izrazili želju da se vrate, jer je su u ovim okolnostima vidjeli da je mnogo jeftinije živjeti u BiH, iako još nisu vratili imovinu. Oni se organizovano vraćaju u BiH – tvrdi Zukićeva.
Srpskainfo.com