Da lektira ne mora biti dosadna, a da zadaci nisu uvijek teški, svoje đake godinama uvjeravaju Biljana Janković i Stana Kujundžić, dobitnice Svetosavske nagrade.
Biljana Janković 23 godine je nastavnica srpskog jezika i književnosti u Saobraćajnoj i elektro školi u Doboju, koja je u saradnji sa Narodnom bibliotekom pokrenula projekat “Čitajmo lektiru u biblioteci”.
“Projekat je osmišljen u svrhu popularizacije čitanja lektire među srednjoškolcima, naročito među đacima srednjih stručnih škola. Taj projekat je počeo prošle godine i ispratićemo jednu generaciju učenika od prvog do četvrtog razreda, pa ćemo vidjeti kako će to izgledati. Zamislite kako izgleda jedan čas lektire, gdje mi vodimo ozbiljne razgovore, dolazimo do raznih zaključaka i onda oni kažu: ‘Aha, pa to je potpuno drugačije nego što smo mislili’, a sve navodeći ih da oni sami dođu do tih zaključaka. Mislim da srpski jezik zaista pruža tu mogućnost da profesor sam može da doprinese drugačijoj atmosferi u radu. Moji đaci odlično sarađuju, to su zaista dobra djeca koja su uvijek spremna na saradnju, dogovorimo se, postavimo rokove, razgovaramo”, kazala je Jankovićeva.
Zato su časovi srpskog jezika drugačiji i interesantniji od ostalih, tvrde đaci prvog razreda, smjer tehničar drumskog saobraćaja.
“Način na koji profesorica predaje je dosta interesantan, razlikuje se od drugih profesora, i stvarno je neobična. Radi se bez prestanka, što je na drugim časovima malo drugačije, mnogi profesori samo predaju lekcije bez ikakvog objašnjavanja dodatnog, dok se profesorica trudi da objasni što više svojim riječima, i da nam što više približi gradivo”, iskrena je Katarina Trifković.
“Mnogo više razgovaramo o tim lektirama nego što je smisao samo čitanje i pisanje same lektire”, rekla je Ivana Arsenović.
Brojnim đacima zadaci su teško savladiva prepreka, ali Stana Kujundžić, nastavnica matematike u Osnovnoj školi “Milan Rakić” u Velikoj Bukovici, trudi se da njeni učenici ne dolaze na nastavu u grču i u strahu da će dobiti jedinicu.
“Danas su djeca na neki način drugačije raspoložena. U njima ne postoji ona obaveza da se nešto mora, nego prosto morate da izazovete kod njih želju i potrebu da saznaju svaki dan nešto novo”, smatra Kujundžićeva te otkriva na koji način uspijeva da zadobije povjerenje učenika.
“Možda mi je pomoglo u svemu tome i to što sam prihvatila da budem i predsjednik Savjeta učenika već godinama, pa zahvaljujući tome nekako sam više u vezi sa svom djecom, od prvog do devetog razreda. Iskreno, najveći izazov je ući kao nastavnik matematike u učionicu prvog razreda. Naravno da su preplašeni, ali nakon tog časa kada ih vidite sutradan da vam mašu i ne kažu ‘nastavnice’, nego ‘Stanoooo’ i mašu, bude vam drago, znači nemaju strah i kada dođu u šesti razred, mi smo već drugari”, ispričala je Kujundžićeva.
Nezavisne.com (Foto: N.N)