Svakako je jasno da se meditacija u laičkom shvatanju često prezentuje rame uz rame s nizom religija koje porijeklo crpe iz južne i jugoistočne Azije. Također je jasno da je spomenuta percepcija tek djelić istine čija je ključna poruka fizička dobrobit procesa meditacije bez obzira na njeno porijeklo.
Meditacijom se smatraju i određeni rituali monoteističkih religija u kojim osoba posredstvom proste koncentracije ili fokusiranja misli doživljava određenu spiritualnu i fizičku dobrobit.
Upravo funkcionalnost i djelovanje meditacije, bez obzira na stotine tradicijskih podloga, svjedoče o njenoj univerzalnoj sposobnosti da izoštri um osobe koja ne mora prihvatati njenu religijsku sadržinu kao nužnu istinu. Bazirane na toj premisi, širom svijeta nastale su škole meditacije razvedene od religije i bilo kakve vrste spiritualnosti. Meditacija polako postaje sve popularniji džoging uma kojim se on rasterećuje svakodnevnih stresova koji prate moderni život. Jedna mala škola nalazi se i u Sarajevu…
Zapravo, riječ je o maloj školi meditacije unutar škole Bloom koja vjerovatno jedina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine u svom planu i programu ima crticu pod nazivom “meditacija”.
Konkretno, riječ je o transcendentalnoj meditaciji koja spada u one najjednostavnije i najrasprostranjenije tehnike. Transcendencija podrazumijeva prevazilaženje vezanosti uma uz misli, dok transcendentalna meditacija podrazumijeva proces dubokog odmora u kojem se oslobađamo stresa, a koji se djeci može objasniti kao “budno spavanje”, a Džejna Hadžić je jedina učiteljica naizgled egzotične prakse.
“Po povratku sa šestomjesečne obuke i uz veliku podršku direktorice Bloom škole, uveli smo ‘Quiet time program’ ili ‘Vrijeme tišine’. Taj program je zastupljen u Evropi i SAD-u, a započela ga je Fondacija David Lynch zbog javnih škola u kojima je bio visok stepen nasilja. Program je pokazao odlične rezultate, a ubrzo se proširio na univerzitete i druge obrazovne ustanove”, rekla je Hadžić za Klix.ba.
“Vrijeme tišine” podrazumijeva najprostije početničko sjedenje u tišini od 10 do 20 minuta, dok uz njih sjede i ona djeca koja već meditiraju. Iako se deset minuta ne čini strašno, to je ipak zahtjevan proces.
Njen posao učiteljice traje 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. U školi meditiraju svi, od nastavnica, preko drugih uposlenika pa do djece, a sam sistem je podijeljen na školski i vanškolski dio u kojem mogu učestvovati studenti i odrasli.
“Djeci prilazim na sljedeći način – sjedimo u prostorijama gdje najmlađim puštam filmove njihove generacije o meditaciji i iskustvu meditiranja. To je najbliži način da im se objasni kako je to najnormalnija stvar na svijetu. Uz to imamo i dobru podršku roditelja. Kada je riječ o ‘Vremenu tišine’, cjelokupni proces djeca su sama nazvala ‘meditacijom’, što pokazuje da su ona informiranija od pojedinih odraslih osoba. Meditacija kod djece prolazi vrlo dobro jer još uvijek nisu opterećeni stresom kao odrasli i pomoću nje dobijaju odmor koji im treba za učenje”, objasnila je Hadžić.
Što smo stariji to smo više pod stresom i naši nervi postaju istrošeni, objašnjava učiteljica.
“Svi se kroz meditaciju čistimo na drugi način, ali bitno je da ona dokazano funkcioniše. Svi ljudi koje sam srela, sa kojim sam učila i koje sam učila imali su samo pozitivna iskustva. Taj duboki odmor koji meditacija pruža stavlja nam osmijeh na lice. Ona djeluje vrlo brzo jer mi možemo već nakon dva dana vidjeti prve promjene i dobrobiti. Bitno je da se radi redovno, ujutru i navečer”, zaključila je Hadžić.
Pravila meditiranja su jednostavna: smjestite se udobno, bilo na pod, na stolicu ili ležaj. Bitno je da vrat i glava ostanu uspravni kako bi se održao stadij budnosti. Ističe se važnost svjesnosti, dok proces odmaranja traje, odnosno da osoba koja meditira vidi cjelokupni proces. Činom transcendiranja (u nekim tehnikama činom fokusiranja na disanje ili tačku u daljini), osoba će vremenom steći sposobnost odmaranja uma slobodnog od zasićenja misli koje remete normalno funkcionisanje čovjeka.
(klix.ba)