Advokat Goran Bubić istakao je da primarni nauk krivičnog procesa protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i vršioca dužnosti direktora “Službenog glasnika” Miloša Lukića i prije njegovog formalnog okončanja, jeste da Opšti okvirni sporazum za BiH i njegovih 11 aneksa treba objaviti u “Službenom glasniku Srpske”, ako već do danas nije objavljen u službenom glasilu BiH.
Bubić je istakao da to treba učiniti uz odgovarajuću proceduru u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao najvišem organu vlasti.
– Ovo bi bilo potpuno legitimno iz razloga što je Republika Srpska ugovorna strana i potpisnik većine aneksa mirovnog sporazuma. Okolnost da sporazum nije objavljen ranije nije doveo do prekluzije prava da ga ugovorna strana objavi danas – naveo je branilac predsjednika Srpske u autorskom tekstu za Srnu.
Prema njegovim riječima, iz spisa krivičnog predmeta protiv predsjednika Dodika i Lukića Tužilaštvo BiH jasno može zaključiti gdje i od koga je moglo još u istrazi dobiti ovjerenu kopiju Opšteg okvirnog sporazuma s aneksima, ili samo ovjerenu kopiju Aneksa 10.
– Ali, to ne želi već istrajava na dokazu sa internet stranice, iako Zakon o krivičnom postupku BiH /ZKP BiH/ uopšte ne reguliše ovu vrstu dokaza kao vjerodostojnu. Ovakav dokaz bi Sud mogao prihvatiti samo uz saglasnost obje suprotne stranke u postupku – istakao je Bubić.
ISTRAGA O IZGUBLjENOM KOVČEGU U TOKU SUĐENjA U ISTOM PREDMETU ЈE NEDOZVOLjENA
Bubić je istakao da, nasuprot navedenom, Tužilaštvo BiH tokom suđenja nastavlja s istragom i donosi nove naredbe u potrazi za izgubljenim kovčegom – Aneksom 10, što je nezakonito postupanje.
– U toku suđenja optuženi se brane od optužnice i rezultata istrage, pa kako da se brane od istrage koja se nastavlja i tokom suđenja? U ZKP BiH, kao i u zakonima o krivičnom postupku na drugim nivoima, prihvaćen je sistem tužilačke istrage, a napušten sistem sudske istrage, čime je tužilaštvo delegitimisano da vodi istragu u predmetu gdje je u toku suđenje po podignutoj optužnici – istakao je Bubić.
Štaviše, dodao je on, u nekim državama gdje je sistem tužilačke istrage tužilaštvo čak nema pravo žalbe na oslobađajuću presudu jer su mu u istrazi potpuno odriješene ruke. Istina, u BiH je dozvoljena žalba na oslobađajuću presudu, ali važe ograničenja da nema istrage u predmetu u kojem je suđenje u toku, što može razumjeti i laik u pravu.
TUŽILAŠTVO BiH TRAŽI ANEKS 10 ЈEDNOKRATNO, DA GA NE NAĐE KAO TRAЈNIЈI DOKAZ
Bubić je istakao da je razumno upitati zašto Tužilaštvo BiH već u istrazi nije pribavilo ovjerenu kopiju sporazuma odnosno Aneksa 10.
– Očigledno je da se to izbjegavanje nastavlja tokom čitavog postupka, evo već više od godinu dana. Umjesto da Sipa BiH naredi da traži originalan dokument mirovnog sporazuma – i/ili relevantnog aneksa u Ministarstvu spoljnih poslova u Savjetu
ministara, naređuje se pretraga interneta. Vjerovatni razlog ovakvom postupanju je nastavak lažnih tvrdnji u krivičnom postupku kako je visoki predstavnik, ili sada nelegitimni gosp. Kristijan Šmit `vrhunski tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma`. Ova mantra je odavno prihvaćena u dijelu javnosti u BiH. Kao što jasno slijedi iz sadržine Aneksa 10, visoki predstavnici u BiH, i kada su bili legitimno postavljeni, nikada i ničim nisu bili ovlašteni da budu tumači Opšteg okvirnog sporazuma za BiH i njegovih aneksa, osim Aneksa 10 – Sporazuma o civilnom sprovođenju mirnog rješenja – naveo je Bubić.
U tekućem krivičnom postupku se, dodao je on, zaboravlja da u krivičnom pravu ne može biti primijenjena tzv. doktrina impliciranih ovlaštenja/moći visokog predstavnika.
– Takva nerazumna dominaciji nazovi ciljnog tumačenja prava /teleološki princip tumačenja/ nema uporište u odredbama mirovnog ugovora. U krivičnom postupku ne važi ova presvučena makijavelistička maksima kako “cilj opravdava sredstva”. U političkom procesu da, ali krivičnom ne. Sve norme relevantne za krivični postupak se tumače usko, prema sadržini, a ne ekstenzivno – naglasio je Bubić.
/R/EVOLUCIЈA PRAVA U BiH
Bubić je istakao da po pitanju pravne sadržine mirovnog sporazuma u BiH konstanto teče /r/evolucija /ne/prava.
– Prvo je “vrhunski tumač” Aneksa 10 evoluirao u “vrhunskog tumača” čitavog Opšteg okvirnog sporazuma i svih aneksa. Onda je “vrhunski tumač” pretvoren u “vrhunskog stvaraoca prava” u BiH, mimo odredaba Ustava BiH. Pri tome je nesporna nadležnost Savjeta bezbjednosti UN u potvrđivanju imenovanja visokog predstavnika evoluirala u navodnu nenadležnost SB UN za potvrđivanje naimenovanja. Tako da zakone u BiH stvara strani državljanin i bez potvrde SB UN – naglasio je Bubić.
Uostalom, dodao je on, tzv. bonska ovlaštenja od 10. decembra 1997. godine su direktan dokaz o nepostojanju zakonodavnih ovlaštenja visokog predstavnika prema odredbama izvornog Aneksa 10 od 14. decembra 1995. godine.
On je podsjetio da je odbrana više puta ukazivala da ne može nešto postojati od 1997. godine ako nije postojalo 1995. godine, ukoliko mirovni sporazum i Aneks 10 nisu mijenjani, a nisu.
ŠPANSKI POSTGLOSATIR G. DIЈAZ
Bubić je istakao sa se aktivizmom Tužilaštva BiH evolucija /ne/prava u BiH nastavlja tako što sada nije važan ni visoki predstavnik u BiH niti gospodin Šmit, već birokrata/apartčik na adresi u Sarajevu, Emerika Bluma jedan, koji naprasno postaje “vrhunski tumač” prava u BiH.
– Izvjesni g. Dijaz je prošle zime u prepisci omalovažavao pravosuđe Bih i samu BiH, “na molbu njegove ekselencije gosp. Kristijana Šmita”, kako sudovi u BiH ne mogu tumačiti pravo, već samo on – g. Dijaz. Sada ga tumači po zahtjevu Tužilaštva BiH u tri dopisa koje je Tužilaštvo izvodilo kao dokaze 30. oktobra 2024. godine. I koja tri dopisa će nakon prigovora odbrane nastaviti izvoditi 13. novembra 2024. godine”, naveo je branilac predsjednika Srpske.
Prema njegovim riječima, u nastavku suđenja će se vidjeti da li pravilo iura novit curia /sud poznaje pravo/ vrijedi i za dokaze Tužilaštva BiH, imajući u vidu činjenicu da je Sud BiH odbio dokaze odbrane da se saslušaju međunarodni pravni eksperti i pročitaju njihove pravne analize koje se odnose na sadržinu Opšteg okvirnog sporazuma, posebno Aneksa 10.
– Spomenuti inovativni aktivizam Tužilaštva BiH u vezi s tumačenjem prava u BiH, preko anonimnih stranih uhljeba u BiH, ne bi trebalo da podrži Sud BiH. Јedan raniji šef pravne službe OHR je govorio i pisao kako se demokratija u BiH ne može stvarati autokratskim metodama. Danas, na tom mjestu, mlatara čovjek izgubljen u vremenu i prostoru. Šteta je da se na ovu činjenicu u BiH ne gleda istim očima pa ovakvi likovi imaju priliku da unedogled pišu izvještaje SB UN /po njima, gle, nenadležnom, ali mu ipak pišu!/ kako su potrebni BiH /istina, nedostaje im još novca i osoblja/. A Evropljani postaviše genijalan i konzistentan uslov za priključenje BiH EU: ukinućemo OHR kada OHR napiše izvještaj da više nisu potrebni BiH! Bože dragi, gledaš li nas? – naveo je Bubić.
Kako je odbrana više puta isticala, dodao je on, u tekućem krivičnom postupku nije u pitanju samo napad na instituciju predsjednika Republike Srpske, Narodnu skupštinu Republike Srpske i personalno na ustavno izabranog predsjednika.
– Ovdje je u pitanju dostojanstvo same BiH. Ali, i dostojanstvo pravosudne i šire profesionalne pravne zajednice. Zato bi na ovakvo ruganje pravosuđu BiH od anonimnog stranog birokrate primarno trebao reagovati Visoki sudski i tužilački savjet BiH. Ali, i udruženja sudija i tužilaca, kao i advokatske komore – smatra Bubić.
SVE GOVORI U PRILOG OBЈAVE MIROVNOG SPORAZUMA S ANEKSIMA U SLUŽBENOM GLASILU
Bubić je istakao da u svakom slučaju iskustvo u ovom postupku krivične odgovornosti za krivično djelo nepoštovanja volje pojedinca, proglašeno odlukom samozvanog visokog predstavnika, i nepostojeće bilo gdje u civilizovanom svijetu, ukazuje na tendenciju jačanja proizvoljnosti u tumačenju mirovnog sporazuma.
– Kao vid suprostavljanja ovoj samovolji i improvizacijama u tumačenju svrsishodno je konačno objaviti tekst sporazuma s aneksima u “Službenom glasniku Republike Srpske” – naglasio je Bubić.
On je podsjetio da je u Parlamentarnoj skupštini BiH svojevremeno vođena rasprava o potrebi objave ovog mirovnog sporazuma s aneksima, ali je tadašnji zamjenik visokog predstavnika to spriječio s implicitnom porukom da u slučaju objave sporazum s aneksima ne bi mogao biti tumačen po volji međunarodne zajednice.
– Republika Srbija, kao ugovorna strana po osnovu pravnog sljedništva Savezne Republike Јugoslavije, izvršila je ratifikaciju i objavu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i sve anekse u službenom glasilu države u toku 2001. godine – naveo je Bubić.
NEMA KRIVIČNOG DЈELA BEZ PROTIVPRAVNOSTI I OŠTEĆENOG /U PRAVILU/
Što se tiče samog krivičnog procesa protiv predsjednika Dodika i Lukića. Bubić smatra da bi svrsishodniji bio odustanak Tužilaštva BiH od optužnice nego oslobađajuća presuda.
– Ako gospoda tužioci u činjeničnom opisu optužnice od 22. avgusta 2023. godine tvrde: `Milorad Dodik, kao službena osoba u instituciji Republike Srpske, u svojstvu predsjednika Republike Srpske, koristeći ovlasti propisane članom 80 stav jedan tačka četiri Ustava Republike Srpske /Službeni glasnik RS, broj: 21/1992…/ donio Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske…`, onda su isključili protivpravnost postupanja predsjednika Dodika.
A valjda znaju da je Ustav Republike Srpske usklađen s Ustavom BiH. I po stavu Venecijanske komisije. Bez protivpravnosti nema krivične odgovornosti, a protivpravno nije korištenje ustavnog ovlaštenja, kako sami navode u optužnici. Da ne spominjemo da nema ni oštećenog subjekta, obaveznog u krivičnom postupku, kako sami tužioci potvrđuju isprovocirani konstatacijama branioca, u svome pismenom izjašnjenju Sudu BiH. Aferim”, poručio je Bubić.
Advokat Bubić je istakao da je pošteno da se tužioci Tužilaštva BiH okrenu svojoj zakletvi na Ustav BiH, i državljanima, umjesto idolopoklonstva strancima.
– Bolje ikad nego nikad – naglasio je Bubić.
(SRNA)