Britanac Pol Bradberi, direktor “Total Croatia News” i autor knjige “Croatia: A Survival Kit for Foreigners”, već 20 godina živi u Hrvatskoj. Na društvenim mrežama redovno dijeli videozapise o životu u Hrvatskoj i drugim zanimljivostima vezanim za zemlju.
Nakon života na ostrvu Hvaru, posljednjih godina živi u Varaždinu.
Kaže da mu je to bilo poput preseljenja u drugu državu. U novom videu pobrojao je glavne razlike između ostrvskog života na Hvaru i onog u Varaždinu.
“Iako je Hrvatska jedna država, vrlo se razlikuje od regije do regije”, rekao je.
Kao prvu razliku naveo je mljekomate. Iznenadilo ga je što se mlijeko i jaja prodaju na ulici u automatima, u kakvima se inače prodaju sokovi i grickalice. To, kaže, nikad nije vidio u Dalmaciji.
Na Hvaru, kaže, nema semafora, dok su u Varaždinu posvuda, a najviše mu se svidjelo što se prikazuju sekunde koje su preostale do gašenja zelenog ili crvenog svjetla. Što se tiče saobraćaja, ističe i kružne tokove. “Na Hvaru nema nijednog, tako da, kad sam otišao u Britaniju, nisam znao u koju stranu da idem na kružnom toku. Dugo je prošlo. Ali u sjevernoj Hrvatskoj su posvuda”, kaže.
Naveo je i razliku u govoru između stanovnika Hvara i Varaždina. Kaže da je “kao potpuno drugačiji jezik”. “Stvarno sam se mučio razumjeti što Varaždinci govore dok nisam naučio tajnu – ako popiješ puno gemišta, odjednom jezik postaje jednostavniji”, našalio se.
Uporedio je i kako se u Varaždinu pije špricer, bijelo vino miješano s gaziranom vodom, dok se u Dalmaciji pije bevanda, vino s običnom vodom. Kao veliku razliku naveo je pristupačnost.
“Život na ostrvu je odličan, ali ako želiš otputovati negdje za vikend, opcije su vrlo ograničene. Možemo otići trajektom do Splita, treba dva sata, ali ako želiš otići negdje dalje, nemoguće je. A onda sam se preselio u Varaždin i mjesta u Sloveniji su udaljena 45 minuta vožnje. Blizu su Budimpešta, Zagreb, Ljubljana, Grac… To je osvježavajuće”, rekao je.
Slično je i sa šopingom i običnom kupovinom namirnica, kaže. Navodi da postoje i razlike u gostoprimstvu.
“Dalmatinci su vrlo gostoljubivi, ali rijetko me ko zvao na kafu u svoju kuću. Išli smo na kafe u kafiće, ali posjete kućama nisu mi se događale. Kada sam se preselio u Varaždin, u prvim minutama komšije su kucale na vrata, nudili pomoć i pozivali nas na večere ili pića. U pet godina koliko sam tu išao sam u barem deset puta više kuća u goste nego u 13 godina života u Dalmaciji”, rekao je.
Uporedio je i brzinu službi odgovornih za popravak interneta i struje. “Kad mi je pao internet na Hvaru, rekli su mi da će trebati sedam dana da dođe čovjek i popravi ga. A kad mi je u Varaždinu nestalo struje usred zime, nazvali smo odgovorne i čovjek se pojavio za 17 minuta”, rekao je Paul.
Kaže da ga je to ugodno iznenadilo jer je u Dalmaciji godinama slušao “sutra, sutra”. Kao posljednju razliku naveo je vrijeme. Na Hvaru nikad nema snijega pa se šokirao kada je u Varaždinu pao snijeg i morao ga je čistiti kako bi djeca mogla otići u školu, prenosi “Index”.
Izvor: Index