Bradina je mjesto srpskog stradanja i zločin koju se tu dogodio nema oprosta, poručeno je danas iz ovog sela kod Konjica gdje je obilježeno 30 godina od brutalnog ubistva 48 srpskih civila, uništenja i spaljivanja ovog i okolnih sela, zajedno sa Crkvom Vaznesenja Gospodnjeg.
Nakon Svete liturgije i pomena žrtvama, koje je u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg služio Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, položeni su vijenci na spomen-obilježje ubijenima.
Vladika Dimitrije je nakon pomena poručio da, prisjećajući se žrtava, u srcu ne treba nositi mržnju, nego utjehu vječnu.
– Niko ko je bio sluga Božiji nije izgubljen za Boga. Nijedno djelo, pravedno, nije izgubljeno u Hristu vaskrslome – istakao je vladika.
Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, rekao je da se zločin u Bradini nikada ne smije zaboraviti niti ima oprosta.
Tomić je istakao da, bez obzira što pravosudne institucije BiH zataškavaju ili presporo rade na predmetima protiv zločina nad Srbima, vlasti u Republici Srpskoj nikada neće prestati da insistiraju da zločinci budu kažnjeni.
– Kada su Srbi na neki način krivi, pa i kada nisu krivu, požuri se da budu osuđeni. Mi ćemo se svake godine ovdje okupljati u pomen žratava, ali i da insistiramo da počinioci budu kažnjeni. Da budu kažnjeni i oni po komandnoj odgovornosti, isto kao što i Srbe osuđuju – dodao je Tomić.
Zamjenik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radomir Graonić rekao je da je Bradina mjesto srpskog stradanja kako u Drugom svjetskom ratu, tako i u građanskom.
– Stanovnici su misli da se zlo Drugog svjetskog rata nikada neće ponoviti, ali nažalost potomci Ante Pavelića, krenuli su da završe obračun sa ostacima zaklanog naroda. Prije 30 godina napali su mještane ovog sela, ali i okolnih sela. Namjera je bila da ih protjeraju odavde – napomenuo je Graonić.
On je rekao da je današnje obilježavanje dokaz da Srbi nisu zaboravili i da znaju ko su bili krvnici, te da će ta istina biti prenesena generacijama.
– Zemaljska pravda nije zadovoljena, ali se nadamo da će Božija pravda biti – zaključio je Graonić.
Konjički paroh Dejan Grčić izjavio je da ovo obilježavanje i sabiranje srpskog naroda pokazuje kolika je to bila žrtva i koliko je ljudi postradalo u Konjicu, a žila kucavica je Bradina, gdje ih je najviše i stradalo.
– Naša snaga je snaga u Gospodu, ne u broju. Iako je ovdje bilo mnogo srpskog stanovništva, sada je ostalo samo dvoje, naša snaga je u okupljanju, sabiramo se na Svetu liturgiju i dok je tako, biće i života ovdje – istakao je paroh.
On je podsjetio da je na ovom području, prije rata, živjelo oko 2.000 Srba, a da ih danas ima svega dvoje.
Preživjeli Srbi iz Bradine sjećaju se da je komanda hrvatske i bošnjačke paravojske platila Rome koji su noge ubijenih vezali konopcima, a onda ih konjima vukli do iskopane jame ispred pravoslavne crkve u centru sela i tu ih bacali. Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, u tu jamu bačeno je 26 tijela.
Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.
Јelena Gačanin, koja potiče od porodice Gligorević iz Bradine, prisjetila se danas kada je kao osmogodišnjakinja sa majkom bila zarobljena u školi u kojoj je učila prva slova i brojeve.
– Strašne stavari su se desile. Svake godine je sve emotivnije i teže dolaziti na ovo mjesto. Bila sam svjedok premlaćivanja, izvođenja mlađih žena. Strašno je bilo – rekla je Јelena.
Ona je ispričala da je nakon sedam dana zarobljeništva razmijenjena, da je njena majka ostala, a da su joj otac i brat bili zarobljeni u logoru Čelebići i Musala.
Dragan Đorđić, koji je prošao golgotu logora na ovim područjima, istakao je da je od 25. do 28. maja 1992. godine brutalno ubijeno 48 Srba, ali da je još 40 Bradinjaka stradalo po logorima.
– Sva njihova imena su ispisana na ovom spomeniku ovdje – rekao je Đorđić.
Najmlađa žrtva čije je ime uklesano u spomeniku je Srđan Žuža koji je bio 1981. godište, dok je najstarija žrtva Paula Vukosava, koja je bila 1907. godište.
Obilježavanju je prisustvovao i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević.
Prije rata u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.
Hram Svetog Vaznesenja Hristovog u Bradini kod Konjica sagrađen je 1938. godine trudom i prilozima mještana na čelu sa tadašnjim parohom Јovanom Slomovićem porijeklom iz Čajniča.
Najveći ktitor bio je Vlad ili Vladimir Olšanski, porijeklom Čeh, koji je bio inženjer na izgradnji željezničkog tunela u blizini hrama, pa je davao materijal i mašine koje su bile potrebne graditeljima.
Hram je demoliran, a zatim uništen za vrijeme građanskog rata u BiH.
Izvor: Srna