Upravnici “Alkatraza” voljeli su da kažu da iz njega nikad niko nije pobjegao živ. Ali to nije spriječilo američke šerife da nastave potragu za trojicom muškaraca koji su uspjeli da pobjegnu s ostrva prije skoro 60 godina.
Prema zvaničnoj verziji, pretpostavlja se da su se Frenk Moris i braća Džon i Klarens Englin udavili u ledenim i nemirnom vodama Zaliva San Franciska.
Ima poprilično njih, međutim, koji vjeruju da oni jesu uspjeli da isplivaju na obalu i da se od tada skrivaju. Prema glasinama, vratili su se u zatvor pretvoren u turističku atrakciju na 50. godišnjicu njihovog bjekstva. Iako se ne zna odakle je tačno ova urbana legenda potekla, američki šerif Majkl Dajk proveo je taj dan na ostrvu, za svaki slučaj. Većina zatvorenika koja je pokušala da pobjegne sa “Stijene”, kako je zatvor nezvanično nazvan, uhvaćena je ili se udavila.
Ali ovo je bilo jedno od najodvažnijih i najsloženijih bjekstava u ozloglašenoj istoriji zatvora – i uključivalo je kašike, glave od papira i gumene kabanice.
Sve je počelo kopanjem kašikama po betonu oko otvora za ventilaciju u njihovim ćelijama i uređajem nalik bušilici napravljenom od usisivača.
Vježbanje sviranja harmonike prigušilo je zvuke bušenja, a karton je pažljivo postavljan da pokrije svaku rupu kako je ona rasla. Sapun je postao zamjena za uklonjene zakivke.
Kad je došlo vrijeme, provukli su se u hodnik za održavanje i uputili se na krov. Stražari koji su povremeno išli u obilazak provjeravali su lica svih zatvorenika. Činilo se da trojica bjegunaca čvrsto spavaju, a čuvari su bili nesvjesni da su to glave od papira sa pravom nalijepljenom kosom, sakupljenom iz zatvorske berbernice.
Trojka je stigla do krova i uprkos reflektorima, krenula da se penje preko visoke ograde od bodljikave žice. U mrtvom uglu kule stražare upotrijebili su improvizovane mijehove da naduvaju čamac napravljen od gumenih kabanica.
Četvrti član bande nije uspio da ukloni rešetku na svom otvoru za ventilaciju dovoljno brzo i kad je uspio da se probije, ostali su već otplovili u Zaliv San Franciska – u svoju smrt ili slobodu – zavisi od toga u šta vjerujete.
Ostatke čamca voda je izbacila na obližnje ostrvo, ali ovi ljudi više nikad nisu viđeni.
“Mislim da postoje velike šanse da su preživeli”, kaže američki šerif Majkl Dajk.
Slučaj moramo da, kako kaže, ostavimo otvorenim budući da nijedno tijelo nikad nije pronađeno, ali oko mjesec dana pošto su pobjegli, u julu 1962, norveški teretni brod vidio je jedno tijelo kako pluta u okeanu 15 milja od mosta Golden gejt.”
“Imalo je zatvorsku uniformu – mornarski kaput i par tankih pantalona – sličnu onoj što su nosili zatvorenici. Nije bilo drugih nestalih ljudi u tom periodu.”
Dajk misli da je to moglo da bude tijelo Frenka Morisa, vjerujući da bi se braća Englin starala jedan o drugom.
Ali neizvjesnost njihove sudbine izrodila je legendu. Knjige i dokumentarci nastavili su da sumnjaju u to da su se udavili i pretpostavljali su da su zapravo uspjeli da se dokopaju obale. Klint Istvud igrao je Frenka Morisa u filmu iz 1979. godine “Bjekstvo iz ‘Alkatraza'”. Jedna TV serija rekonstruisala je bjekstvo u vrlo sličnim uslovima i zaključila da su oni mogli da prežive.
“I dalje dobijam prijave s vremena na vrijeme u vezi sa slučajem, a i dalje su aktivni nalozi za njihovo hapšenje”, kaže Dajk.
On je sam lično vodio istragu više od 10 godina.
“Zato što je slučaj još otvoren, mi moramo da ih tražimo. Većina tragova nije zapravo dobra niti kredibilna. Otprilike 99 odsto njih nisu tačni.”
Ali zajedno sa malo preostalih rođaka nestalih ljudi, on je na pedesetogodišnjicu otišao na ostrvo, spreman da izvrši hapšenja ako bude bilo potrebno.
“Glasine krenu odnekud, a niko ne zna tačno odakle. Uvijek imate legendu, ali ja nisam vjerovao da će se ona ovaj put ostvariti”, zaključio je šerif Dajk.