Putovanja mogu na različite načine uticati na naš um, nekada i na neke čudne načine, a turisti su razvili razne simptome kada su preplavljeni mjestom koje su oduviijek sanjali da posjete.
Nekima se samo vrti u glavi ili se preznojavaju. Drugi, postaju pretjerano anksiozni, paranoični, čak i agresivni.
Postoji tendencija da se ova neobična stanja klasifikuju kao sindromi i imenuju po mjestima. Iako se možda ne kvalifikuju kao potpuna medicinska stanja, zanimljiva su i treba im pristupiti otvorenog uma.
Jerusalimski sindrom
Jedan od najstarijih gradova svijeta i mjesto interakcije tri vjere svake godine privlači milione hodočasnika iz svih krajeva svijeta. Međutim, ne podnesu svi putovanje svog života tako lako.
Jerusalimski sindrom mentalni je fenomen koji uglavnom pogađa one putnike koji u ovu zemlju dolaze s vjerskim motivima. Vjeruje se da sam dolazak u grad nabijen istorijskom težinom i religijskim značenjem može predstavljati okidač i dovesti do opsesivnih ideja i iluzija. Osoba počinje da vjeruje da je „odabrana“ i ponašati se mesijanski.
Prvi ovakav slučaj identifikovan je prije dvadesetak godina, a zabilježeno je oko sto slučajeva godišnje.
Pariski sindrom
Pariski sindrom naziv je za osjećaj razočaranja kod onih koji, po dolasku u Pariz, shvataju da nije onoliko lijep koliko su očekivali. Nažalost, nije riječ o običnom razočaranju koje smo svi negdje prošli, već o vrsti kulturološkog šoka s teškim simptomima.
Osoba može imati halucinacije ili osjetiti ekstremnu anksioznost i osjećaj depersije praćene fizičkim simptomima poput vrtoglavice, znojenja i povraćanja.
Prvi zabilježeni slučajevi hospitalizacije ljudi zbog pariskog sindroma uočeni su među japanskim i kineskim turistima s obzirom na to da mediji u njihovim zemljama idealizuju Pariz. Ali, umjesto filmske romantike dočekuju ih haos u saobraćaju i ne tako šarmantni konobari koji ne žele da govore engleski.
Ovo posebno teško pada onim Japancima koji prvi put putuju i susreću se s kulturom toliko različitom od svoje, koja polaže veliku važnost na pristojnost, poštovanje i ljubaznost, piše punkufer.dnevnik.hr.
Firentinski sindrom
Neki ju zovu „bolest ljubitelja umjetnosti“ – zvuči romantično, ali nije. Ime je dobila po francuskom piscu Stendalu, koji je posjetu Firenci ovako opisao u svojoj knjizi: „Upao sam u ekstazu od same ideje da sam u Firenci. Srce mi je udaralo, život me napustio, hodao sam u strahu da ću se srušiti.“
Javlja se najčešće kod osjetljivih osoba koje putuju same – naročito ako je riječ o ljubiteljima umjetnosti izloženima velikoj ljepoti ili velikom broju remek-djela odjednom.
Manifestuje se znojenjem, tahikardijom, bolovima u stomaku, osjećajem ekstremne euforije. Izraz „umirem od ljepote“ više nikad neće biti isti.
Nezavisne novine