Ta knjiga prvi put je objavljena 1555. godine, a evo nekih od “ostvarenih proročanstava”.
Veliki požar u Londonu
“Krv pravednika tražiće se od Londona, spaljenog u požaru u godini ‘66.”
Veliki požar u Londonu zaista se dogodio i to 1666. godine. Vatra je uništila srednjevjekovni grad, a procjenjuje se da je “rogutala više od 70.000 domova.
Francuska revolucija
“Porobljeni narod će pjesmama, povicima i zahtjevima držati za zarobljenike princeze i gospodu: u budućnosti takvi bezglavi idioti smatraće se božanskom voljom… Prije nego što rat dođe, veliki zid će pasti, kralj će biti pogubljen; njegova smrt doći će prebrzo i zbog nje će žaliti. Čuvari će plivati u krvi, pored rijeke Sene tlo će biti krvavo”.
Francuska revolucija 1789. zaista je bila krvava pobuna protiv aristokrata i kraljevske porodice, koji su odvedeni na giljotine i u kazamate, dok je Bastilja, centralna tvrđava, potpuno demolirana. Kralj Luj 16 pogubljen je 1793.
Hitler
“Iz dubina Zapadne Evrope mlado dijete rodiće se od siromašnih ljudi, svojim jezikom će zavesti mase; njegova slava će rasti ka Istoku”.
Mnogi tumače da je riječ o Hitleru i njegovom usponu uoči Drugog svjetskog rata.
Druga ostvarena proročanstva
Španski konkvistadori u Meksiku
Moć proročanstva svakako je išla na ruku španskom konkvistadoru Hernanu Kortesu, kada je poslat da osvoji Meksiko 1519. godine. Njegov dolazak poklopio se sa godinom u majanskom kalendaru u kojoj je bogočovjek Kecalkoatl trebalo da se vrati na Zemlju i preuzme grad Tenočtitlan.
Drevni Asteci vjerovali su da je Kortes ta legendarna figura koja se u njihovim artefaktima prikazuje kao pola čovjek, pola zmija. Zbog toga je Kortes gotovo bez muke uspio da zauzme cijeli Meksiko.
Linkolnovo ubistvo
Nakon ubistva Abrahama Linkolna, njegov prijatelj Vord Hil Lajmon napisao je biografiju tog američkog predsjednika, u kojoj se prisjetio Linkolnovog proročkog košmara koji je imao samo tri dana prije smrti.
Prema Linkolnovim riječima: “Djelovalo je da je oko mene mir koji podsjeća na smrt. Čuo sam potmule jecaje, kao da mnogi ljudi plaču. Mislim da sam ustao iz kreveta i sišao u prizemlje. Tišinu je prekidalo isto tužno jecanje, ali su ožalošćeni bili nevidljivi. Odlučan da dođem do izvora tog misterioznog zvuka, pošao sam ka Istočnoj sobi i ušao u nju. Tu sam se susreo sa mučnim iznenađenjem. Ispred mene je bio odar, na kom je ležao leš umotan u pogrebne odežde. Oko njega su stajali vojnici, koji su se ponašali kao gardisti; bilo je i mnogo ljudi koji su tužno gledali u tijelo, pokrivenih lica. Drugi su jecali. ‘Ko je mrtav u Bijeloj kući?’, pitao sam jednog vojnika. ‘Predsjednik’, odgovorio mi je on. ‘Usmrtio ga je ubica’. Zatim je masa glasno zaplakala, što me je probudilo iz sna”.
Kenedijevo ubistvo
U jutro 22. novembra 1963. Džeki Kenedi bila je veoma uznemirena kada je vidjela reklamu preko cijele stranice Dalas Morning Njuza, ne toliko zato što je predsjednika optuživala da je simpatizer komunista, koliko zbog toga što je bila oivičena crnom bojom i ličila na smrtovnicu.
Kenedi je pokušao da je utješi rečima: “Danas idemo u zemlju ludaka. Ali, Džeki, ako neko želi da me ubije iz puške s prozora, to niko ne može spriječiti, pa zašto onda da brinemo o tome?”
Istog dana, njegovo predviđanje se ostvarilo.
(agencije)