Rad na kruzeru, koliko god se činio na prvi pogled sofisticiran i lak, zapravo nije. Jedno vide gosti, a drugo osoblje. Tome je svjedočila i spisateljica Šeron Voug (39) koja je na kruzerima radila oko šest godina, a sada živi i radi u Južnoafričkoj Republici.
Otkrila je da je život na brodu neka vrsta tajnovitosti te da se čovjek brzo navikne na to. Neizostavne su i jezive tajne za koje vrlo malo ljudi zna.
“Život na kruzeru je vrlo zarazan i nikad ne isključujem mogućnost povratka. Apsolutno sam voljela svoj posao i uživala sam kao voditeljica zabavnih programa jer je moj posao bukvalno bio da posjećujem zabave skoro svake večeri”, započinje Šaron svoju priču, prenosi portal Net.hr.
Kada je riječ o smještaju, morala je dijeliti jednu kabinu sa šest kolega. Bilo je i neugodnih scena.
“Imala sam jednu cimerku koja bi pozvala svog dečka na spavanje, a da mi to nije najavila. Svaki ležaj je imao zavjesu zbog privatnosti. Bilo je situacija kada sam se presvlačila i onda iznenada shvatila da je iza njene zavjese muškarac koji bi mogao iskočiti u bilo kojem trenutku”, ispričala je Šaron i dodala da je bilo uobičajeno da se osoblje zabavlja i podržava ljubavne veze, a polno prenosive bolesti koje su dijelili, za njih su bili znak časti, poput ordena.
Rekla je i da zna dosta ljudi koji su svoje supružnike upoznali radeći na kruzerima. Mnogi od njih su i dalje vrlo sretni u braku koji traje godinama. Iako je romantično druženje među osobljem dopušteno, ljubavni susreti s gostima su strogo zabranjeni. Ako bi nekoga uhvatili u aferama, momentalno bi dobili otkaz.
Umiranje na kruzeru
Veliki plus rada na kruzeru je taj što se može uštedjeti dosta novca. Zapravo, većina troškova se pokriva na kruzeru – besplatan smještaj, hrana i zabava. Kada je riječ o jezivim tajnama na kruzeru, svaki od njih ima mrtvačnicu i zatvor.
“Ljudi prilično često umiru na kruzerima, obično prirodnom smrću, odnosno zbog srčanog udara. Bilo je i nekoliko samoubistava. Brodovi za krstarenje imaju protokol za sve situacije. Ako bi neko preminuo iznenada, premjestili bismo ga u mrtvačnicu i obavijestili njegovu porodicu, a većina gostiju ne bi imala pojma”, rekla je bivša radnica na kruzerima.
Otkrila je i što se događa ako neko zakasni na ukrcavanje na kruzer.
“Ovo je vrlo uobičajeno. Postoje određene situacije u kojima će brod čekati goste ako se ne ukrcaju na vrijeme, ali često bismo ostavljali goste. U svakoj luci postoji lučki agent koji pomaže gostima koji su ostali da se dogovore i da se sastanu s brodom u sljedećoj luci ili da ih pošalju kući”, objašnjava Šeron.
Uprkos brojnim neočekivanim situacijama, Šeron je ponijela sa sobom nevjerovatno iskustvo. Posao na kruzeru joj je dao mogućnost da obiđe niz čarobnih mjesta.