Vojno–politički analitičar iz Beograda Aleksandar Radić smatra da je pokušaj vlasti u BiH da sklope ugovor o prodaji naoružanja Ukrajini legalan, ali da se ubrzo postavilo pitanje političke mudrosti takve odluke, s obzirom na jasno protivljenje Rusije.
“Jasno je da Predsjedništvo BiH, poslije oštrog upozorenja zvanične Moskve, najvjerovatnije, neće odobriti prodaju oružja Ukrajini, ali to ne znači da prodavci putem švercerskih kanala neće pronaći način da višak naoružanja isporuče tamo gdje je najveća tražnja”, rekao je Radić za “Pres Republika Srpska”.
On je dodao da je malim i siromašnim zemljama, kao što je BiH, teško da odole izazovu dobre i lake zarade koju donosi prodaja oružja.
“Velikim i bogatim državama nije problem da odustanu od profita zabranjujući prodaju svog naoružanja na kriznim žarištima širom svijeta. S druge strane, zemljama kao što su BiH, Srbije i Hrvatska gubitak je nenadoknadiv i zato često posežu za alternativnim rješenjima”, rekao je Radić.
Član Ekspertskog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala DŽevad Galijašević kaže da ilegalna prodaja naoružanja i municije preko preduzeća vojnonamjenske industrije, koja se nalaze na teritoriji Federacije BiH, od završetka rata do danas praktično nije ni prestajala.
“Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, gotovo da nije prošla godina u kojoj nije bila otkrivena neka afera oko ilegalne prodaje naoružanja – `Unis pretis` iz Vogošće, `Igman` iz Konjica i `Unis gineks` iz Goražda su firme koje su najčešće dovođene u vezu sa prodajom naoružanja koje nije imalo odobrenje nadležnih državnih organa”, rekao je Galijašević.
On je dodao da do 2005. godine pitanje izvoza iz BiH nije bilo adekvatno regulisano i da se upravo u tom periodu bilježi najveći izvoz viška naoružanja koji nije bio kontrolisan.