Novac se sakupljao godinama od kamata koje BiH dobija po osnovu osam milijardi deviznih rezervi koje čuva u vodećim evropskim bankama. Milioni godinama ne služe ničemu zbog svađe političkih elita oko njegove namjene i raspodjele. U opticaju su dvije potpuno oprečne „koncepcije“:
U Savezu za promjene nakon što su njihovi kadrovi ušli u upravni odbor Centralne banke, tvrde da novac žele usmjeriti u privredu Srpske.
“Trenutno se na nivou Savjeta ministara radi na modelu. Ono što znamo sasvim sigurno je da je suvišno zaista da taj novac ostane zarobljen jer je potreban ekonomiji i privredi. Mi nećemo dozvoliti da taj novac ide na krpljenje budžetskih rupa”, rekla je Aleksandra Pandurević, poslanik SDS-a u Predstavničkom domu PS BiH.
Pandurevićeva tvrdi da srpski ministri u Sarajevu, aktivno pregovaraju sa privrednim komorama i investitorima, kako novac da usmjere u privredu Srpske, a da ga entitetska Vlada ne stavi pod svoje. U Vladi tvrde da trećina novca pripada Srpskoj, a ministar finansija optužuje Savez za promjene da želi prenijeti nadležnost i napraviti državno ministarstvo privrede. I ministar industrije, energetike i rudarstva Petar Đokić kaže da Srpska ima spremne projekte i da zna kako će utrošiti novac koji joj pripada.
“Vlada nije razmatrala model na koji bi način ova sredstva mogla da budu prenesena i na koji račun.
Smatram da ova sredstva treba da pripadnu entitetima, pripadajući dio Republici Srpskoj a mi imamo razvijene projekte koji bi prije svega, a ja se za to zalažem, bili usmjereni za razvoj RS”, rekao je Petar Đokić, ministar industrije, energetike i rudarstva RS.
Koja god koncepcija zaživi ekonomisti ne vjeruju mnogo političkim pričama. Sumnjaju da će novac završiti u privrednim tokovima.
“Ja mislim da ne treba posebno elaborirati koliko je Bosna i Hercegovina kapacitetna da tih 600 miliona investira bilo gdje i u bilo šta dok je u pitanju pokriće budžetskih troškova. Tako da ako objektivno sagledamo situaciju mislim da će to ipak završiti u javnoj potrošnji”, rekao je ekonomski analitičar Goran Radivojac.
A kada ne bi završilo u javnoj potrošnji stotine miliona maraka koje leže mogle bi da budu utrošene i na velike infrastrukturne projekte poput ulaganja u autoputeve ili aerodrome za koje sada plaćamo kredite s kamatom. Kako bismo te iste kredite mogli da platimo međunarodnim kreditorima udariće se, ako se usvoji prijedlog entitetskih premijera, dodatno na džepove vozača povećanjem akciza.
Atv