Berlinski dnevnik Tagesšpigel u opširnoj reportaži iz Bosne i Hercegovine piše o islamizmu, vehabizmu, Gornjoj Maoči i ratu u Siriji i Iraku. Novinari Una Hajdari i Krsto Lazarević posjetili su Gornju Maoču za koju se smatra da je uporište vehabizma u BiH.
“Dolazimo putem punim krivina. Iako nema signala mobilne telefonije glas da su novinari u selu se širi brzinom svjetlosti. Na brzinu se sa kuća uklanjaju zastave Islamske države. Dvojica dječaka kamenjem u rukama pokušavaju da sa jedne fasade uklone natpis koji je jedna varijanta zastave ‘Islamske države’. Nakon nekoliko minuta sve nestaje. Јedan čovjek koji se predstavio kao Edis Bosnić objašnjava raloge za ovo hektično ‘pospremanje’: ‘Mi s tim ljudima nemamo ništa. Odavno su napustili selo i ne znamo kuda su otišli’.“
Zatvor najbolje mjesto za radikalizaciju
Tagesšpigel napominje kako je Bosna i Hercegovina najveći regrutni centar ‘Islamske države’ u Evropi. Eksperti procjenjuju da je iz čitavog regiona Zapadnog Blakana u borbe u Iraku i Siriji otišlo oko hilljadu boraca. Među njima su i Bošnjaci koji u međuvremenu imaju austrijsko, srpsko ili njemačko državljanstvo. A najvažniji centar za njihovo vrbovanje je Gornja Maoča“, piše Tagesšpigel napominjući da je i u decembru u raciji koja je sprovedena u selu uhapšeno nekoliko osoba. “Pripadnici Sipe su i u februaru pretraživali selo, jer je bilo spekulacija da se u okolini nalazi teroristički kamp.
Esad Bosnić, koji na svom nalogu na Tviteru kao jednu od profil-fotografija ima i zastavu ‘Islamske države’, pak govori da oni nisu teroristi i da samo pokušavaju u miru da žive u skladu s islamom. Međutim, Suad Hasanović iz Sipe, koji je rukovodio racijom u februaru, je drugačijeg mišljenja: ‘Pretpostavljamo da povratnici s ratišta vrbuju nove džihadiste za rat u Iraku i Siriji’.
Armin Kazalić direktor Centra za bezbjednosne studije u BiH kritikuje akcije koje sprovodi Sipa i kaže kako operacije Damask 1 i Damask 2 nikom nisu pomogle već su samo od uhapšenih napravile heroje. On smatra da je ta strategija pogrešna jer su zatvori najbolja mjesta za radikalizaciju: ‘Stavite u zatvor jednog islamistu iz zatvora će izaći njih deset’.“, piše dnevnik iz Berlina i napominje da djela ljudi iz Gornje Maoče svjedoče sama za sebe i pominje slučaj Mevlida Јašarevića, koji je pucao na Američku ambasadu u Sarajevu.
“Јašarević i mnogi stanovnici njegovog sela su sljedbenici ultrakonzervativnog tumačenja islama raširenog u Saudijskoj Arabiji, koji se pak, nakon rata u BiH, zadržao i u regionu. Јer, tada su hiljade mudžahedina došle iz sjeverne Afrike, sa Bliskog i Srednjeg istoka kako bi se borili na strani bh muslimana. Poslije rata u Bosni i Hercegovini su nastale islamističke enklave, između ostalog i zato što je mnogo stranih džihadista ostalo u zemlji. Mnogi mudžahedini su donijeli sa sobom i ratno iskustvo iz Avganistana. Među njima su bili i pripadnici Al Kaide, koje je u Bosnu i Hercegovinu poslao Osama bin Laden. U avgustu 1993. su osnovali jedinicu ‘El Mudžahid’.
Vehabije iz BiH u “svetom ratu”
Na nepreglednom sirijskom frontu među “pobunjenicima“ nalaze se i stotine radikalnih muslimana i konvertita. Mnogi od njih dolaze i iz BiH, gdje do prije dvadesetak godina vehabizam nije imao nikakvo uporište. Nakon terorističkih napada u Parizu povećao se broj nemuslimana koji dolaze u bh. džamiju. Želja im je da upoznaju komšije koji praktikuju “evropski islam“ i koji prednjače u međureligijskom dijalogu.
Za njih se čulo jer su svojim protivnicima odsijecali glave i njima igrali fudbal. Islamističke mreže iz rata u BiH su i dalje aktivne i sada stoje na raspolaganju IS-u. Tada su mnogi islamisti preko Beča išli u BiH da se bore na strani svoje braće po vjeri. A danas je mnogima iz BiH Beč međustanica, prije nego preko Istanbula odu u oblasti koje kontroliše IS.
“Novu interpretaciju islama donio je novac”
U opisu Gornje Maoče, autori članka navode da to selo nema nikakve veze sa ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine: žene su potpuno pokrivene i ne smiju da razgovaraju sa nepoznatim ljudima. A neki muškarci su im prijetili smrću, pokazujući prstom ka vratu kao da bi im mogla biti odrubljena glava. Novinari Tagesšpigela su u svom članku iznijeli više ličnih priča i stavova aktera događaja, bilo da se radi o vehabijama, funkcionerima lokalne policije ili portiru džamije Kralj Fahd u Novom Sarajevu Elviru Rizviću.
“On rado odlazi na fudbalske utakmice a ponekad izlazi i u kafanu. Ponosno vodi posjetioce kroz ovo zdanje. Ranije ovdje nije bila džamija – a sada za ramazan ona može da primi i 4.000 ljudi. On poznaje optužbe da je ova džamija uporište islamista i na njih samo odmahuje rukom: Da li Vam ja izgledam kao islamista? To su sve besmislice. Mnogi koji dolaze u džamiju su umjereni muslimani. I pored toga, na molitvu dolaze i mnogi bh džihadisti. Vehabijska interpretacija islama nema mnogo zajedničkog sa hanifijskom tradicijom u Bosni i Hercegovini. Novu interpretaciju je u BiH donio prije svega novac iz država Persijskog zaliva.“
“Sarajevo je do 9. februara bilo i radno mjesto Mirsada Kebe, koji je u međuvremenu postao bivši potpredsjednik države“, piše dalje Tagesšpigel. “On je državnom tužilaštvu predao hiljade strana dokumenata, koji bi trebalo da pomognu da se rasvjetli identitet i ratni zločini stranih boraca u ratu u Bosni i Hercegovini.
Zato ga mnogi Bošnjaci optužuju da je izdajnik. A on kaže: Nikada nisam kritikovao Armiju Bosne i Hercegovine. Јa govorim o zločinima koje su počinili strani islamisti u ratu protiv civila. Mirsad Kebo je proteklih nedjelja promijenio stranu. Rekao je da nije više htio da gleda kako njegovi bivši stranački drugovi iz bošnjačko-konzervativne SDA eksploatišu zemlju i sve više je udaljuju od Evrope. On tvrdi da prije rata 1992. u Bosni i Hercegovini nije bilo islamista. Da je bh. islam tolerantan i dio Evrope.“
Tekst završava prikazom plana vođe ‘Islamske države’ Abu Bakra al-Bagdadija, prema kojem “čitav Balkan do Beča treba da postane dio kalifata koji je džihadistička teroristička organizacija krajem juna proglasila na zauzetim teritorijama Iraka i Sirije. U Gornjoj Maoči su već istaknute zastave.“
‘Herclih Vilkomenčić’
Berliner cajtung piše o tome gdje zapravo počinje Balkan. “Za Nijemce u Austriji, za Austrijance u Sloveniji, za Slovence u Hrvatskoj, za Hrvate u Srbiji, za Srbe u Albaniji… Slovenački filozof je tako jednom pogodio u srž rekavši: ‘Balkan je uvijek negdje drugdje’. Tamo su divljaci a ne ovdje! Tamo su oni necivilizovani a ne ovdje. Radio novinar Danko Rabrenbović vidi to drugačije i kaže da Balkan može da inspiriše. A on zna priče o ‘tom’ Balkanu, jer i on je iz nekadašnje Јugoslavije i iz miješanog braka: no, to ne znači iz braka u kojem je otac muškarac a majka žena – kao što on piše – već otac Srbin, majka Hrvatica. U nedjelju uveče u Berlinu Rabrenović je predstavio svoju novu knjigu ‘Herclih Vilkomenčić’. U dupke punoj Sali okupilo se dosta Јugovića, bilo je to jedno zabavno veče. Danko Rabrenović je to veče rekao da na Blakanu nisu samo prevaranti, a NJemačka je ovom knjigom postala malo više useljenička zemlja“, piše Berliner cajtung.
RTRS