Taj avgust 1995. godine krenuo je kao i svaki dan na selu. Međutim, kolone izbjeglica ukazivale su na nešto drugo, rekala je na tokom obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” Nataša Basta Đorđević, profesor pedagogije, izbjegla iz sela Kurjak.
– Pala je linija fronta, trebalo je spasavati gole živote – istakla je Basta Đorđević.
Rekla je da su krenuli u koloni bez povratka.
– Išli smo nekoliko dana samo naprijed. Sjećam se bombardovanja Petrovačke ceste, a naše putovanje trajalo je punih 10 dana. Umiralo se i rađalo u toj koloni. Otišli smo da se nikada ne vratimo na svoja ognjišta – navela je ona.
Istakla je da život ide dalje.