Premijera predstave “Liga šampiona” biće održana 7. decembra u 20:30, a to je i svečano zatvaranje 49. sezone Studentskog pozorišta kada će biti poznat i dobitnik nagrade LIKOTA za najboljeg glumca amatera.
Uloge:
BOJANA/MAJKA NEŠIĆEVE – Nikolina Bilandžija
HANA/HANINA MAJKA – Jovana Jenjić
SANELA/SANELINA MAJKA – Sara Đurić
NORA/NORINA MAJKA – Milica Petković
JORGOVANKA/TETKA – Natalija Medojević
DOMAR/MUŽ DIREKTORICE – Nikola Radivojac
NASTAVNICA MUZIČKOG – Anastasija Vidović
DIREKTORICA – Sanja Vojvodić
PEJAKOVIĆEVA – Helena Stević
Nakon dvedeset godina kada je prvi put kao srednjoškolka igrala u predstavi „Suze ljubavi i smijeha“ u produkciji Ekonomske škole sceni se vraća diretkorica Sanja Vojvodić i to baš ulogom direktorice:
Sanja Vojvodić: „Moj lik je alfa i omega, odnosno dugogodišnja direktorica osnovne škole. Žena koja sve vidi, sve čuje i sve pamti. Najviše voli red, disciplinu i da joj svako javi kad uđe, kad izađe i kad samo pomisli da bi mogao nešto da promijeni. Pedagoški je vrlo osjetljiva, jer ne podnosi ni glasnu, ni tihu djecu, niti previše aktivnu djecu, kao i nedovoljno aktivnu djecu, a naročito ne podnosi roditelje. Ipak, u dubini duše, ona vjeruje da školu drži na svojim ramenima. To je žena koja upravlja kolektivom kao orkestrom, kojim diriguje, rekla bih, vještačkom panikom. Direktorica kakva se jednom u sto godina rodi, dva puta pita, a tri puta potvrdi da je bila u pravu.
Komad je na scenu postavio kućni reditelj Dječijeg pozorišta Republike Srpske, Aleksandar Pejaković, koji je od 2009. godine rukovodilac u Studentkom pozorištu.
Aleksandar Pejaković: „Predstava „Liga šampiona“ odvija se u prostoru jedne sasvim obične osnovne škole, koja je samo prividno obična. Ona je, zapravo, minijaturna replika svijeta u kojem živimo, mjesta u kojem se svakodnevno suočavamo sa paradoksima autoriteta, poslušnosti i očekivanja „odozgo“. U takvom svijetu stalno nas neko procjenjuje, opominje, kritikuje, uvjerava da nismo dovoljno dobri, a posebno da nismo dovoljno poslušni.A pritom se zaboravlja ono najvažnije: da se znanje ne mjeri strahom, nego hrabrošću mišljenja, da se sloboda ne dobija pohvalom, već preuzimanjem odgovornosti za vlastitu riječ i stav. Zaboravlja se i to da smo, sarkastično rečeno, zemlja dva nobelovca – pa nam, eto, „svi zavide“. Toliko nam zavide da nas svakodnevno podsjećaju da ćutimo, ne talasamo i ne mislimo previše. Predstava upravo u tom ironičnom spoju pronalazi svoju komiku, svoju kritiku, ali i svoju toplinu. Školski hodnici u komadu postaju metafora društva koje se još uvijek boji vlastite pameti. Predstava svoj vrhunac doseže u završnici, koja je zamišljena kao emotivni omaž glumačkom velikanu Josipu Pejakoviću. Na scenu dolazi izmišljeni lik njegove unuke, ne kao imitacija, nego kao nježna, simbolična sjenka vrijednosti koje je Josip ostavio našem teatru i našem društvu. Njena pjesma nije tek muzički broj, to je podsjećanje da se vrijednost čovjeka ne ogleda u tome koliko je poslušan, već koliko je istinit. Kroz nju, publika se vraća onome što nas je Pejaković neumorno učio, da se prepoznajemo jedni u jedni drugima, da se ne bojimo svoje misli, da nam identitet nije ukras, nego stub. Lik unuke u završnoj sceni zatvara krug koji nas iz svijeta satire vraća nas u svijet topline, dostojanstva i zahvalnosti. „Liga šampiona“ je, zato, predstava o svijetu koji nas oblikuje, o apsurdu u kojem živimo, ali i o malim pobjedama svakog čovjeka koji se usudi da misli svojom glavom. Ona se smije, provocira, kritikuje i na kraju, poklanja trenutak istinske ljudskosti u čast Josipu Pejakoviću. To i jeste svrha Studentskog pozorišta u BanjojLuci čije su predstave uvijek na granici smijeha i gorčine, ali nikada bez dostojanstva i uvažavaanja svih ljudi na planeti.“
Lik Jorgovanke i lik tetke tumači Natalija Medojević, kćerka jednog od osnivača Studentskog poztorišta Dragoslava Medojevića.
Natalija Medojević: „Tetka, drugi lik kojeg tumačim pojavljuje se kao komični uragan koji ulazi u školski sijet i pravi dar mar svojim lažima i pretjeranom samovujernošću u spisateljstvo. Ona svojim šarmom i lažnim autoritetom donosi poetičnu sliku smijeha. Prvi lik Jorgovanka je siromašna mlada djevojka koje je sve suprotno od navedenog, ali ipak kao neiskusna zavedena da se krađom može kupiti trenutak sreće“.
Ovogodinja dobitnica nagrade za najbolju amatersku glumicu na festival „Fedra“ Milica Petković tumači lik Nore i Norine majke.
Milica Petković: „U predstavi tumačim dva lika Noru i njenu majku. Kao Nora, igram dijete koje pokušava da se snađe između školskih pravila i očekivanja odraslih, noseći ime dobijeno po ulozi koju je njena majka nekad sanjala. Kao Norina majka, pojavljujem se kao glumica koja nikada nije dobila svoju veliku ulogu, pa sada sa puno teatralnosti i ambicije dolazim na roditeljski, uvjerena da kćerku treba da „pripremim“ za život kao za scenu. Kroz ova dva lica igram sudar generacija, nerealizovanih snova i komičnih pritisaka koje prenosimo na djecu često i nesvjesno.“
Najmlađa članica Studentskog pozorišta Helena Stević tumači lik Pejakovićeve:
Helena Stević: „Lik unuke Josipa Pejakovića je nježni omaž glumačkom velikanu, gdje kroz pjesmu podsjećam publiku na vrijednosti koje je Pejaković kao kosmopolita ostavio svima nama.“
U ostalim ulogama pojavljuju se: Anastasija Vidović, Nikolina Bilandžija, Nikola Radivojac i po prvi put na pozorišnoj sceni Studentskog pozorišta Jovana Jenjić i Sara Đurić.
Autor komada je Bogoljub Đorđović (pseudonim), a nastao je prema dramskim i poetskim fragmetnima: Henrika Ibzena, Mileta Jakšića, Desanke Maksimović, Josipa Pejakovića, Gorana Markovića, Borisa Liješevića, Srđana Vuletića, Senka Karuza i Marine Tucaković.
Naredna sezona će početi 15. februara petodnevnom revijom predstava u čast 50. sezone Studentskog pozorišta, kao i javnim konkurosm za festival „Kestenbug 2027“.