San o osvajanju vrha planine Kilimandžaro, najviše tačke Afrike, postao je stvarnost za Banjalučanina Ratka Perića planinara koji je bez bogatog alpinističkog iskustva, ali fizički i psihički spreman, uz jaku volju i avanturistički duh u svom cilju uspio.
Sada kada je veliki poduhvat iza njega za “Glas Srpske” priča da je bilo lakše nego što je očekivao.
“Drago mi je da je tako, jer je to potvrda da je pristup koji sam koristio prije odlaska bio ispravan i efikasan i da sam dobro rasporedio vrijeme za trenin”, rekao je Perić. Imao je, kako kaže, skoro godinu dana za kondicione i mentalne pripreme i za nabavku potrebne opreme.
“Iskreno, nisam znao šta da očekujem. Informacije sam tražio u knjigama, dokumentarnim filmovima i u razgovorima sa ljudima koji su već bili na Kilimandžaru i svaki izvor je imao drugačije iskustvo”, naveo je on.
U skladu sa tim, priča Perić, pripremao se tako da ga ništa ne iznenadi.
“Znao sam ako krenem što spremniji, uspon će biti lakši. Po zanimanju sam doktor nauka sportske fiziologije tako da sam pripreme bazirao na naučnom pristupu te pored standardnih vježbi snage u teretani i kardiotreninga, radio sam puno na vježbama disanja”, naveo je Perić.
Sam uspon trajao je četiri dana, a išli su Marango rutom koja je, priča ovaj planinar, možda i najteža.
“Što kraća ruta, kraći je period aklimatizacije na uslove razrijeđenog kiseonika. U ta četiri dana prošli smo kroz sve vremenske uslove i vidjeli sve vrste vegetacije. Iz tropskih šuma prešli smo u zonu niskog rastinja, a potom u zonu vulkanskog kamenja i pijeska i sve to završava sa snježnim pokrivačem. Svaki dan pješačili smo oko deset kilometara i prelazili visinsku razliku od oko 1.000 metara”, pojasnio je Perić.
Najviše snage da istraje do samoga vrha dao mu je njegov jak karakter jer, tvrdi, odustajanje nije opcija.
“To je nešto što sam u sebe ugradio kroz život i kroz profesionalno bavljenje sportom. Takav pristup pokušavam da prenesem i na svoju djecu tako da pored karaktera mogu da kažem da su moj glavni izvor snage bila i moja djeca. U trenucima kada je bilo teško rekao bih sebi, vratiti se kući i reći djeci da sam odustao nije opcija, kakav im to primjer šaljem. Uvijek se tim vodim, da bi djecu trebalo odgajati zdravim primjerom, a ne samo pričom”, kazao je Perić za “Glas” i pojasnio da su umor i nedostatak kiseonika, u konkretnom slučaju, predstavljali glavni izazov.
Prva dva-tri dana kaže da nije imao tegobe.
“Nije bilo pretjeranog umora, glavobolje ni mučnine. Finalni uspon predstavlja mjesto gdje se fizička i mentalna snaga stavljaju na test. Skoro 48 časova ne spavate, penjete se na visinsku razliku od skoro 2.000 metara i prelazite 20 kilometara, većinu toga noću i s temperaturama u minusu”, kazao je Perić i istakao da su pola sata prije ponoći krenuli na finalni uspon te da je poslije devet časova uspješno izašao na Uhuru vrh.
U ovoj godini, kako kaže, ne planira u nove avanture, ali mu je u planu da pokuša uspon na Akonkagu, najviši vrh Južne Amerike koji je terenskom konfiguracijom relativno sličan Kilimandžaru.
“Mislim da nova avantura ove godine nije izvodiva, jer je to i vremenski i finansijski zahtjevno”, kazao je Perić i za podršku zahvalio Kabinetu predsjednika Republike Srpske te kompanijama “Unisturs”, “Info medija grup”, ZU “Avala”, “Skifun.ba” i “Agromehanika”.
Ekspedicija
Planinarsko udruženje “Abonos” iz Banjaluke je organizovalo ekspediciju na Kilimandžaro i najviši vrh Uhuru. U ekspediciji su učestvovali planinari iz Srpske, BiH, Slovenije, Srbije i Sjeverne Makedonije, a na svom putu imali su podršku i pomoć lokalnih vodiča u Tanzaniji. Iz najvećeg grada Srpske u ovom pohodu učestvovalo je sedam planinara.
Nezavisne.com (Foto: G.S)