Dvadesetprvog decembra Jupiter i Saturn će se ukrstiti na noćnom nebu i nakratko će izgledati kao da blistaju zajedno kao jedno tijelo.
Iako planetarni događaji poput ovog nisu svakodnevni, nisu ni naročito rijetki. Da li je ovo Vitlejemska zvijezda ponovo na proputovanju, kao i kakav astronomski, istorijski i teološki značaj ima otkriva naučnik Erik Vanden Ejken.
Ovogodišnje poravnanje je interesantno iz najmanje dva razloga. Prvi je stepen u kojem će dvije planete biti poravnate. Stručnjaci predviđaju da će tokom ove veze izgledati bliže i svjetlije nego što su bile posljednjih osam vijekova.
Ali drugi faktor, i onaj koji je ovaj događaj stavio u centar pažnje, jeste da će se dogoditi na zimski solsticij, neposredno pred Božić po gregorijanskom kalendaru. Tajming je doveo do spekulacija da li bi ovo mogao biti isti astronomski događaj koji je po Bibliji doveo mudrace do Josifa, Marije i novorođenog Isusa – Vitlejemske zvijezde.
– Kao proučavalac ranohrišćanske književnosti koji piše knjigu o trojici mudraca, tvrdim da predstojeća planetarna konjunkcija vjerovatno nije basnoslovna Vitlejemska zvijezda. Biblijska priča o zvijezdi namijenjena je prenošenju teoloških a ne istorijskih ili astronomskih istina – kaže vanredni profesor religije na Ferum koledžu u Virdžiniji Erik Vandem Ejkel, piše Sajens alert, a prenosi Sputnjik.
Zvijezda vodilja
Priča o zvijezdi dugo je fascinirala čitaoce, kako drevne, tako i moderne. U Novom zavjetu se nalazi samo u Jevanđelju po Mateju.
U ovom jevanđelju mudraci stižu u Jerusalim i govore Irodu, kralju judejskom: “Gdje je dijete koje se rodilo kao jevrejski kralj?”. Zatim ih zvijezda vodi do Vitlejema i zaustavlja se nad Isusovom kućom i jaslama.
Mnogi su ovu priču pročitali pod pretpostavkom da se Matej morao pozivati na stvarni astronomski događaj koji se dogodio u vrijeme Isusovog rođenja. Astronom Majkl R. Molnar, na primjer, tvrdi da je Vitlejemska zvijezda bila pomračenje Jupitera u sazvežđu Bika.
Postoje najmanje dva pitanja koja su povezana sa Zvijezdom iz jevanđelja. Prvo je da li su naučnici sigurni kada se Isus rodio. Tradicionalni datum njegovog rođenja mogao bi da varira čak šest godina.
Drugo je da se mjerljivi, predvidljivi astronomski događaji javljaju s relativnom učestalošću. Težnja da se otkrije koji je događaj, ako se uopšte desio, Matej mogao imati na umu, stoga je složena.
Vjerovanja o Zvijezdi
Teorija da je konjunkcija Jupitera i Saturna možda Vitlejemska zvijezda nije nova. Iznio ju je početkom 17. vijeka Johan Kepler, njemački astronom i matematičar. Kepler je tvrdio da je ta ista planetarna konjunkcija oko 6. godine prije Hrista mogla da posluži kao inspiracija za jevanđeljsku priču o zvijezdi.
Kepler nije bio prvi koji je sugerisao da je Vitlejemska zvijezda mogla biti prepoznatljiv astronomski događaj. Četiristo godina prije Keplera, između 1303. i 1305. godine, italijanski umjetnik Đoto naslikao je zvijezdu kao kometu na zidovima kapele Skrovegni u Padovi u Italiji.
Naučnici su sugerisali da je Đoto ovo učinio kao omaž Halejevoj kometi, za koju su astronomi utvrdili da je bila vidljiva 1301. godine. Astronomi su takođe utvrdili da je Halejeva kometa prošla pored Zemlje oko 12. godine prije nove ere, između pet i 10 godina ranije nego što većina naučnika tvrdi da je Isus rođen. Moguće je da je Đoto vjerovao da se Matej u svojoj priči o zvijezdi poziva na Halejevu kometu.
Pokušaji otkrivanja identiteta Matejeve zvijezde često su kreativni i pronicljivi, ali i pogrešni.
Matej kaže da mudraci dolaze u Jerusalim “sa Istoka”. Zvijezda ih zatim vodi u Vitlejem, južno od Jerusalima. Zvijezda zato naglo skreće uljevo. A astronomi će se složiti da zvijezde ne prave oštre zaokrete.
Štaviše, kada mudraci stignu u Vitlejem, zvijezda je dovoljno nisko na nebu da ih odvede do određene kuće. Kako navodi fizičar Aaron Adair: “Kaže se da se zaustavlja i lebdi nad određenim konakom, djelujući kao drevni Dži-Pi-Es”.
“Opis kretanja Zvezde”, primijetio je, bio je “izvan onoga što je fizički moguće za bilo koji vidljivi astronomski objekat”.
Teološka podloga
Matejeva priča o Zvijezdi potiče iz tradicije po kojoj su zvijezde povezane sa vladarima. Izlazak zvijezde označava da je vladar došao na vlast.
Na primjer, u biblijskoj Knjizi brojeva, koja datira iz 5. vijeka prije nove ere, prorok Valam predviđa dolazak vladara koji će pobijediti izraelske neprijatelje. “Iz Jakova će izaći zvijezda, [što znači Izrael] … srušiće granice Moava”.
Jedan od najpoznatijih primjera ove tradicije iz antike je takozvana Sidus Iulium, ili “Julijanska zvijezda”, kometa koja se pojavila nekoliko mjeseci nakon atentata na Julija Cezara 44. prije Hrista. Rimski autori Svetonije i Plinije Stariji izvještavaju da je kometa bila toliko sjajna da je bila vidljiva kasno popodne i da su mnogi Rimljani spektakl protumačili kao dokaz da je Julije Cezar tada bio bog.
U svjetlu takvih tradicija, Matejeva priča o zvijezdi ne postoji da bi informisala čitaoce o određenom astronomskom događaju, već da bi podržala tvrdnje koje iznosi o Isusovom liku.
Drugim riječima, Matejev cilj u priči je više teološki nego istorijski.
Buduće poravnanje Jupitera i Saturna, prema tome, vjerovatno nije povratak Vitlejemske zvijezde, ali bi Matej vjerovatno bio zadovoljan strahopoštovanjem koje izaziva kod onih koji ga očekuju.
(sputniknews.com – Foto: CC0 / piksabej)