Tridesetdvogodišnja Isabella već godinama nije izašla iz kuće. Teška je 490 kilograma zbog čega se ne može kretati. Članovi civilne zaštite organizovali su joj prevoz od kuće do bolnice kako bi operisala tumor na nozi, te se podvrgla terapiji za gubljenje suvišnih kilograma.
Da bi se ponovo kretala mora smršati najmanje 200 kilograma. Da bi je iznijeli iz kuće, članovi civilne zaštite morali su srušiti jedan zid od sobe. Prevezena je teretnim vozilom jer nije mogla stati u ambulantna kola.
Njena muka je počela prije osam godina kada joj je preminuo otac. Imala je 130 kilograma s kojima je normalno živjela – studirala, radila i imala dosta tjelesne aktivnosti.
“Uvijek sam bila debela. Napustila sam školu zbog diskriminacije i patnje koju sam doživjela. Vratila sam se učenju nakon nekoliko godina i završila školu za odrasle kako bih bila neko u svom životu. Danas to izgleda nemoguće”, kazala je.
Prije nekoliko godinama bila je liječena na klinici doktora Alberta Cormillota i ponuđeno joj je da učestvuje u programu “Pitanje kilograma”. Nije ostala koncetrisana na svoje liječenje. Sve se srušilo kada je ostala bez socijalne pomoći i bilo kakve novčane podrške države. Tri godine je živjela u svom krevetu. Pojavilo se nekoliko tumora na nogama i strah da više nikada neće hodati.
Redovno je posjećuju dva ljekara i pregledaju. Dnevno je dobijala jelo koje je propisao nutricionista, a članovi porodice su je hranili, kupali, oblačili i dezinfikovali. Ipak, nije gubila kilograme i došla je do zida.
“Potreban joj interdisciplinarni tretman, ne može čekati više”, kazala je njena prijateljica Fernanda dok je Isabella plačući rekla :”Želim se izliječiti i živjeti”.
(agencije)