Dok je podrška javnosti za slanjem vojske u Siriju u borbu protiv islamista sve veća i nakon što je Velika Britanija odlučila učestvovati u zračnim napadima na Siriju, Džan-Pier Filiu, profesor bliskoistočnih odnosa u Parizu navodi za “New York Times” da bi kopnene snage bile najgora zamka u koju međunarodna zajednica može upasti.
Prema odlomcima iz ISIL-ove skripte o Islamskoj državi, njihovo temeljno vjerovanje je da će se konačna borba dogoditi u gradu Dabiqu u Siriji između pripadnika Islamske države i nevjernika, čime bi se označio početak kraja.
ISIL je svoj glavni propagandni magazin nazvao po toj ‘obećanoj’ borbi i u svakom broju Dabiqa citiraju svoj osnivača Abu Musaba al-Zarqavija: “Iskra je zapaljena u Iraku i uz Alahovu dozvolu širiće se bez prestanka dok ne zapali osvajačke vojske u Dabiqu.”
“Zbog ovog ‘proročanstva’ najgora je odluka ići u kopnene akcije”, tvrdi Filiu, autor knjige “Apokalipsa u islamu”.
“Oni žele vojsku na kopnu jer su taj scenarijo već predvidjeli. To je vrlo moćno i emotivno predviđanje. ‘Proročanstvo’ potencijalnim novim džihadistima i ovim sadašnjima ne daje samo osjećaj da su dio nečeg posebnog, dio elite, već da će biti i dio završne bitke”, nastavlja Filiu.
“‘Proročanstvo’ se mora ‘poništiti’. To se može postići vojnom akcijom koja će ih uzdrmati, poput osvajanja Raqqe, ali to moraju napraviti lokalci”, tvrdi Filiu.
(NN/express.hr)