Kako zaštititi Balkan od Putina, pita se američki stručnjak za bezbjednost, bivši analitičar NSA i kontraobavještajac, Džon Šindler, te daje odgovor: Zapad treba da prihvati svoje greške u jugoistočnoj Evropi i ispravi ih, prije nego što to učini Kremlj.
Tekst je objavio “New York Observer“, medij čiji je vlasnik Džared Kušner, zet i viši savjetnik predsjednika SAD Donalda Trampa.
Prema Šindleru, pravi izazov koji stoji pred Zapadom je poništenje štete koju su “omaškom nanijeli nad olupinama Jugoslavije, prije gotovo cijele jedne generacije“.
Širom bivše Jugoslavije, NATO i EU insistirali su na očuvanju unutrašnjih granica propalog komunističkog režima, iako su one predstavljale birokratski hir komunističkih funkcionera, a ne etničku zbilju.
“U regionu, NATO i EU uporno su zagovarali fantazije etničkog suživota i sloge, insistirajući da se “bratstvo i jedinstvo“ iz komunističke ere, između različitih naroda bivše Jugoslavije može ponovo stvoriti, uz dovoljno strogih bukvica i novčane pomoći. Bolna je istina da je maršal Tito održao Jugoslaviju na okupu kombinacijom harizme, političkog znanja i vrlo neugodne tajne policije – a NATO i EU nemaju ništa od toga. Umjesto da prihvate neugodnu realnost, Zapad je pokušao da očuva komunističke granice i nigdje nije uspio. U BiH i Kosovu, manjine koje su izbjegle ili protjerane tokom rata uveliko su odbile da se vrate. Može se raspravljati je li to motivisano više strahom ili etničkim partikularizmom, ali činjenica da se ne žele vratiti je nesporna“, tvrdi Šindler.
“Stoga je vrijeme da Zapad prizna svoje greške i Jugoistočnoj Evropi da ono što joj zaista treba – normalne nacionalne države s koherentnim granicama. To će zahtijevati ponovo crtanje Titovih karata, što će dovesti do gubitaka i dobitaka za sve etničke grupe. Međutim, ako se ta promjena izvrši pravedno, dugoročni rezultati će biti poučniji nego opasan nered koji sada postoji pod NATO-om i EU“, dodaje se u tekstu.
Na prvom mjestu, Šindler stavlja Bosnu i Hercegovinu.
“Ta oronula pseudo-država nikada se nije oporavila od katastrofe 1992-1995. Milijarde novčane pomoći su nestale zahvaljujući bujajućoj korupciji i kriminalu. Nakaradno podijeljena između muslimansko-hrvatske Federacije i Republike Srpske, Bosna i Hercegovina kakvu su stvorili Amerikanci u Dejtonu nije funkcionalan oblik vladavine, i nikada neće biti. Dejton je bio zamišljen kao kratkoročno sredstvo za krvave rane, ali postao je trajan i nepromjenjiv, iako ga više niko u državi ne želi takvog“, piše autor, a potom dodaje:
“Stoga, vrijeme je da se dokrajči, a ne popravlja. Neka se Republika Srpska pridruži Srbiji, kao što već odavno želi. Budući da niko ne može razumno objasniti zašto se komunističke granice Srbije mogu mijenjati – kao što su mijenjane nakon Kosovskog rata – ali granice BiH ne mogu, NATO i EU trebaju zaustaviti to licemjerje zbog kojeg Srbija samo dodatno prezire Zapad. Etnički hrvatskim dijelovima zemlje, posebno zapadnoj Hercegovini, trebalo bi dopustiti da se pridruže Hrvatskoj; većina stanovnika ionako već ima hrvatske pasoše“.
Šindler zaključuje da bi “od onoga što ostane od BiH trebalo napraviti novu državu“.
“Ostatku Bosne i Hercegovine, sada predominantno muslimanske (glavni grad Sarajevo, do 1992. bio je multikulturalni dragulj, a danas su ostali malobrojni hrišćani) trebalo bi dopustiti da ide svojim putem, s ubrzanim pridruženjem NATO-u i EU. Ta mala država će biti blisko vezana uz Hrvatsku, ekonomski i politički gledano, a dovođenje ostatka BiH u zapadne političke i bezbjednosne strukture može samo poboljšati regionalnu stabilnost. To će pomoći da se neugodni problem džihadista u Bosni uguši do kraja“, zaključuje Šindler.
Izvor: Bljesak.info