Abortus – pravo na izbor ili ipak ne?

June 29, 2016, 8:11 am

Debata o legalizaciji abortusa u dvadeset i prvom vijeku ne jenjava, naprotiv – kao društvo smo, u shvatanju prava na slobodu izbora žene, nazadovali.

Abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjivanjem ili izbacivanjem embriona ili fetusa iz materice, a prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalni život.

Abortus svoje korijene ima još u antičko vrijeme kada su su se trudnoće prekidale konzumiranjem otrovnih biljaka ili upotrebom oštrih predmeta.

U Hipokratovim tekstovima postoje podaci o različitim metodama abortusa, a koji je bio opšteprihvaćen zahvat budući da je u to vrijeme i infaticid (ubistvo djeteta) bila metoda kojom se kontrolisao rast porodice i društva.

Hrišćanstvo uvodi promjene u trinaestom vijeku, kada papa Inocent III određuje da plod postaje živo biće u trenutku kada se krene pomijerati u stomaku – abortus nakon toga je ubistvo, a do tada se smatra manjim grijehom. Karlo V, za vrijeme Svetog Rimskog carstva propisuje smrtnu kaznu za abortus sa namjerom.

Takva odluka ostaje na snazi sve do 1791. godine kada je zamijenjena dugotrajnom zatvorskom kaznom.

Nacistička Njemačka je dozvoljavala abortus ženama za koje se smatralo da imaju nasljedne bolesti, a ženama koje su pripadale njemačkoj lozi pravo na abortus bilo je uskraćeno. Staljin je zabranio abortus da bi se na taj način povećao broj stanovnika. U SAD-u je abortus dozvoljen tek 1973. godine, nakon dva sudska procesa – “Ro protiv Vejda” i “Do protiv Boltona”.

  1. godine Kina, zbog prenaseljenosti, donosi odluku da je dozvoljeno imati samo jedno dijete nakon čega je broj abortusa povećan.

Papa Ivan Pavle II bio je protivnik abortusa, isti je nazivao holokaustom, a 2004. godine je proglasio svetom Ivanu Beretu Molu koja je na svoj zahtjev rodila dijete iako joj je život bio ugrožen. Mola je, nedugo nakon poroda, preminula.

U istoriji abortusa, inducirani abortus bio je izvor velikih etičkih rasprava i kontroverzi, a naročito kada se dovede u pitanje jurisdikcija nad ženskim tijelom i zakonska regulativa – dozvoliti abortus ili ne i pod kojim uslovima?!

Sa jedne strane su protivnici abortusa, popularno nazivani “zagovornici prava na život”, odnosno pro-life pokret čiji pripadnici se zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak potpunu zabranu abortusa.

Glavni argument im je da dijete u majčinoj utrobi ima potpuno pravo na život kao ljudsko biće i da to pravo treba da bude iznad svih ostalih prava te da abortus treba tretirati kao ubistvo.

S druge strane, oni koji su protiv bilo kakvih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dijete i zato sebe nazivaju “zagovornicima prava na izbor” odnosno pro-choice aktivisti.

 

(Lola magazin)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *