Najjače emocije koje je Li Su-Nam ikada osjetio su ga sustigle 25. jula oko podneva. Sjedio je u dnevnoj sobi sa svojom kćerkom kada je telefon zazvonio. Razgovor je trajao oko jednu minutu, ali je Li Su-Nam tada otkrio da njegov brat, za kojeg se mislilo da je mrtav, živi u Sjevernoj Koreji. Posljednji put kada je Li Su-Nam vidio svog brata Li Jonga je bilo u avgustu 1950. godine.
Kada se sjevernokorejska vojska približila Seulu, roditelji su odlučili da pošalju svog najstarijeg sina od kuće kako bi izbjegao služenje vojnog roka u komunističkoj vojsci. Uhvaćen je na putu i porodica je provela sljedećih 68 godina misleći da je umro u Korejskom ratu koji je trajao od 1950. do 1953. godine. Od početka godine odnosi između Južne i Sjeverne Koreje su se poboljšali i kao dio akcije daljeg poboljšanja odnosa dvije vlade su organizovale ponovna okupljanja razdvojenih porodica. Oni koji učestvuju u ovome ne znaju šta mogu očekivati. Li Su-Nam ima samo list papira koji potvrđuje da njegov brat ima 86 godina i da je živ. Takođe spominje i ženu i djecu i pretpostavku da postoji i šira porodica koja živi u Sjevernoj Koreji.
“Prva stvar koju ću reći svom bratu je: ‘Hvala ti što si živ'”, rekao je sedamdesetšestogodišnji Li Su-Nam dok je raspoređivao porodične fotografije po kuhinjskom stolu i dodao:
“Takođe moram biti oprezan, znam da postoji mnogo tema o kojima ne smijem razgovarati zbog politike na sjeveru. Razdvojeni smo toliko dugo, bez bilo kakvog vida komunikacije. Trebaće nam vremena da pobijedimo razlike.”
Južna Koreja šalje 93 ljudi na planinu Kumgang, turističku regiju u Sjevernoj Koreji, nakon što se više od 132.000 Južnokorejaca prijavilo za šansu da vidi svoje izgubljene rođake. Grupa iz Južne Koreje će upoznati svoje otuđene porodice između 20. i 22. avgusta, a Sjevernokorejci će se sa svojim izgubljenim članovima porodice koji žive u Južnoj Koreji sresti između 24. i 26. avgusta. Od onih koji su se prijavili, Sjeverna Koreja je uspjela identifikovati manje od pola njih kao još uvijek žive. Li Su-Nam će otputovati na Sjever sa još jednim od svoje braće, ali ne zna šta će se tačno desiti kada stignu. Spajanja porodica su prvi korak ka dobrim odnosima između ove dvije države. Ova okupljanja se dešavaju u vrijeme kada blijedi nada da će Sjeverna Koreja napraviti bilo kakve kompromise po pitanju svog nuklearnog programa. “Niko ovu situaciju ne gleda kroz ružičasto obojena stakla, niko se ne nada ujedinjenju, ali Južnoj Koreji je potrebno da su ove dvije države u stanju živjeti u miru”, rekao je Vipin Narang, profesor politike na Univerzitetu tehnologije u Masačusetsu.
“Južnoj Koreji je mnogo prijatnije živjeti sa nuklearno naprednom Sjevernom Korejom ako između njih postoje neke razmjene i pozitivni odnosi.” Narang je dodao da su ovo možda malena djela, ali su bitna u procesu izgradnje povjerenja između dvije Koreje. Li Su-Nam je proveo cijeli svoj život u istom komšiluku. Išao je u istu osnovnu školu kao i njegov stariji brat, a njegovo okruženje je stalni podsjetnik na to da je njihova nekada srećna porodica razdvojena ratom. Ovo okupljanje porodica je možda jedina šansa koju dva brata imaju da se ponovo vide i Li Su-Nam ne zna da li će smjeti razmjenjivati pisma u budućnosti. “Biću srećan i tužan u isto vrijeme kada ga vidim. Ne postoji garancija da ćemo se ikada više vidjeti”, rekao je Li Su-Nam.
(Nezavisne)