Prestupna godina u gregorijanskom i julijanskom kalendaru je godina koja ima 366 dana, za razliku od ostalih godina koje imaju 365 dana.
Jedna Sunčeva godina traje otprilike 365 dana, pet sati, 48 minuta i 46 sekundi. Ovih dodatnih nešto više od pet sati upravo su razlog za to što postoje prestupne godine i 29. februar.
Razlog tome je usklađivanje kalendarske godine s astronomskom godinom, da ne bi s vremenom Nova godina pala u ljeto, a grožđe dozrijevalo u decembru ili januaru. Tako februar, koji inače ima 28 dana, u prestupnoj godini ima 29 dana.
Svrha prestupnih godina jeste u tome da pomognu u prilagođavanju gregorijanskog kalendara solarnom kalendaru i da osiguraju da se događaji poput proljećne ravnodnevice dešavaju na vrijeme.
Međutim, čak ni dodatni dan u februaru svake četvrte godine ne može da osigura potpuno tačno usklađivanje, zbog čega se naučnici ponekad pozivaju na prestupnu sekundu.
Prestupna sekunda je dodavanje jedne sekunde, što se povremeno primjenjuje na koordinirano univerzalno vrijeme (UTC) kako bi se smanjila razlika između preciznog vremena koje mjerimo satovima i nepreciznog solarnog vremena koje varira zbog dugotrajnog usporavanja rotacije Zemlje.
Kako znamo koja je godina prestupna?
Ako su posljednje dvije cifre godine djeljive sa četiri (na primjer 2016, 2020, 2024) u pitanju je prestupna godina. Godine koje označavaju kraj vijeka izdvojene su od ovog pravila. One moraju biti djeljive sa 400 da bi bile prestupne godine. Dakle, 2000. i 2400. su prestupne godine, ali 2100. neće biti.
Zašto žene prose muškarce baš 29. februara?
Nakon što je papa Grgur XIII proglasio gregorijanski kalendar 1582. godine, ideja o dodavanju 29. februara svake četiri godine činila se smiješnom toliko da su u britanskom pozorištu napravili komičnu predstavu u kojoj se isticalo da bi žene na taj dan trebalo da zamijene suknje pantalonama i da se ponašaju kao muškarci. Predstava je označena kao satira, ali već do 18. vijeka žene su uveliko koristile 29. februar da prose muškarce. Tradicija, koja se danas naziva Dan mladoženja, dostigla je vrhunac početkom 20. vijeka i nastavlja i danas da se primjenjuje u Velikoj Britaniji.
Rođenje i umiranje prestupne godine
Na svijetu postoji oko četiri miliona ljudi koji su rođeni 29. februara. Vjerovatnoća da će se neko dijete roditi baš na ovaj datum je 1:1.500.
Ljudi koji su rođeni 29. februara imaju priličan problem sa proslavom svog rođendana, ali događa se i da neko umre baš na taj dan. Prema Enciklopediji svjetske baštine Džejms Vilson, koji je porijeklom bio Britanac, tokom života postao je osmi premijer Tasmanije koji je rođen prestupnog dana i umro baš na taj dan.
Praznovjerja i činjenice
– Dvije žene rodile su po troje djece upravo na prestupne dane. Porodica Hendrikson iz Norveške dobila je bebe 29. februara 1960, 1964. i 1968. godine. Porodica Estes iz američke savezne države Juta bebe je dobila na isti dan 2004, 2008. i 2012. godine. – Prva hapšenja vezana za suđenja vješticama u Salemu bila su izdata 29. februara 1692. godine.
– U Rusiji se vjeruje kako prestupna godina donosi nepovoljnije vremenske uslove i veći rizik od smrti svuda u svijetu.
– Na Tajvanu udate kćerke se vraćaju kućama ako je u pitanju prestupni mjesec, jer se vjeruje kako lunarni mjesec može donijeti roditeljima loše zdravlje. Kćerka tako svojim roditeljima želi dobro zdravlje i sreću.
– Prema Ginisovoj knjizi rekorda, postoji samo jedna porodica u kojoj su čak tri generacije djece rođene 29. februara. Radi se o irskoj porodici Kijou. Tata Piter rođen je 29. februara 1940. u Irskoj, njegov sin Erik u Velikoj Britaniji 29. februara 1964, a njegova unuka Betani 29. februara 1996. godine.
– U Irskoj je zakonom uvedeno pravilo da sva djeca rođena 29. februara dobiju na poklon 100 funti.
– Vjeruje se i kako ove godine ne treba saditi voće jer će ono roditi svake druge, a moguće je čak i svake četvrte godine.
– Za djecu rođenu na ovaj datum vjeruje se kako su kreativna, sposobna i vrlo jedinstvena. Roditi se 29. februara znači biti obdaren šestim čulom, pa se takvi ljudi smatraju srećnicima i vjeruje se kako često posjeduju neke posebne talente.
– Egipćani su bili prvi koji su usklađivali kalendarsku i Sunčevu godinu i dodavali jedan dan svake četiri godine.
(Tekst i forto: Nezavisne)