Od 4. februara, kada je serijski ubica Edin Gačić brutalno likvidirao Sauda Sultanića u prodavnici kod Konjica, pa do 12. februara, kada je, policijskim rječnikom rečeno, “neutralizovan” u velikoj policijskoj akciji kod Lepenice, pripadnici Specijalne i Jedinice za podršku MUP-a Kantona Sarajevo nisu mirno spavali.
Čelni ljudi te dvije jedinice u ispovijesti za “Dnevni Avaz” do u detalje su otkrili detalje ove, jedne od najvećih poslijeratnih policijskih akcija.
U slučaju “Gačić” iza sebe su ostavili sate i sate rada, mnoge dojave uplašenih građana, pogrešne informacije, pretrese, te borbu sa snijegom, ledenim vjetrom i drugim teškim uslovima.
Koliko god spremni i obučeni, kroz razgovor s njima postaje jasno da su ipak samo ljudi od krvi i mesa. Najbolje to oslikava izjava Saliha Tufe, komandira Jedinice za podršku u Upravi policije MUP-a KS.
“Kada ste u dubokoj šumi, tražite čovjeka spremnog na sve, a zvoni vam telefon i vidite da s druge strane zove kćerkica… Niti se možeš javiti niti ne javiti”, opisuje on.
Srećom, svi su se, ako se izuzme lakše ranjavanje njihovog kolege, živi i zdravi vratili svojim porodicama, a misija je uspješno okončana.
“Poslije ubistva Sultanića u Konjicu, za nas nije bilo odmora ni danju ni noću. Naše patrole su svakodnevno bile na rubnim područjima opštine Hadžići. Kada je 9. februara ubijen naš kolega iz Federalne uprave policije, u punom kapacitetu smo se stavili na raspolaganje. Analiziramo kompletan teren, ali i profil ubice koji je spreman na sve”, priča komandir Tufo.
Tragovi u snijegu
Kreću 24-satne akcije. Suhodol, Luke, Medvjedice, Košćan, Osenik i širi lokalitet Tarčina, pretresa se svaki napušteni objekt. Svaka dojava se ozbiljno shvata.
“Bilo je dosta dojava građana, o njegovom kretanju, boravku na određenim lokalitetima, a obje jedinice su vršile pretrese s kolegama iz lokalnih policijskih stanica. Nije bila nijedna dojava koju nismo razmotrili s posebnom pažnjom. U noći sa 11. na 12. februar počinje padati snijeg. To nam je išlo u prilog. Formiramo timove i na devet lokaliteta na najvišim kotama od Ivan-sedla do Osenika formiramo osmatračnice. Svaki trag u snijegu je bitan jer je mogao dovesti do izvršioca ubistava”, prepričava Tufo.
Tako 12. februara načelnik njihovog sektora Muhamed Hasanović primjećuje tragove u snijegu. U automobilu su još komandir Tufo i zamjenik komandira za specijalističku podršku Edib Prašović.
“Oko 11.30 sati načelnik izdaje naređenje da se uputim ispod puta i pratim tragove koji vode duboko u šumu. On s komandirom jedinice prati tragove iznad puta”, prisjeća se Prašović.
Već je evidentno da se radi o ubici Edinu Gačiću. Prašović odlično čita tragove u snijegu.
“Vidi se iz aviona da se lice kreće taktički. Da pokušava sakriti tragove”, dodaje on.
Na drugoj strani sa svojim momcima je Almir Fetić, komandir voda u Jedinici za podršku. U 13 sati putem radioveze dobiva informaciju da su u šumi uočeni tragovi.
“Svi naši timovi se odmah prebacuju podno Košćana u blizini Aleksića i tu se dalje raspoređujemo prateći trag. Teren je izuzetno težak, snijeg je dubok i do pasa smo zameteni. Na pojedinim dijelovima smo morali puziti. Ali spremljeni smo i za teže zadatke”, kaže Fatić.
Rafalna paljba
Formiranjem tzv. potkovice, obruč oko ubice se steže. Službenici ostalih policijskih agencija su raspoređeni na širem lokalitetu.
Izlaza za Edina Gačića više nije bilo.
“Oko 16 sati uočili smo svježe tragove, a vrlo brzo i lice za kojim smo tragali. Postavljamo se u „L“ formaciju kako bismo izbjegli međusobno povređivanje u razmjeni vatre. I čekamo. Kada nas je uočio, ubica je otvorio rafalnu paljbu prema nama. Prvi je zapucao. Nakon toga smo mi otvorili vatru. Pojedinačno. Kada je prestao da puca, prišli smo mu s ciljem da mu ukažemo prvu pomoć. Međutim, lice je bilo neutralizirano”, zaključuje Prašović.
Nož, prsluk, gležnjače, zamotane šake
Kada je shvatio da su policajci blizu i da je okružen, Gačić je od sebe napravio “malu metu”, spremio oružje i iz gustog žbunja čekao. Nakon što je prvi otvorio vatru i svu municiju istrošio više mu spasa nije bilo.
Kada su mu policajci prišli, u desnoj ruci mu je bio “šmajser”, a u lijevoj pištolj “glok” koji je uzeo od policajca Mahira Begića nakon što ga je ubio.
Ispred tijela Gačića u zemlju je bio zaboden nož. Na sebi je imao crnu dužu jaknu, a ispod nje maskirni prsluk. Na nogama su mu bile gležnjače i bio je slojevito obučen. Šake je umotao vunom da ne bi promrzle te kako bi mogao pucati i biti spreman.
(N.N)