“Dragi mama i tata”, počinje pismo, “molim vas da sačuvate ovo pismo kako biste ga ponovno i ponovno mogli pročitati kada stvari ne budu tekle tako glatko i kada se budete osjećali iscrpljeno.” U pismu se dalje spominje kako ne bismo smjeli imati prevelika očekivanja od svojih novorođenih beba, ali ni od sebe. “Dajte i sebi i meni šest sedmica kao rođendanski poklon, šest sedmica za mene kako bih rasla, razvijala se, postala zrelija i stabilnija te predvidljiva šest sedmica za vas kako biste se odmorili i opustili i dopustili svom tijelu da se vrati u normalu.”
Te prve sedmice zaista i jesu teške. Čak i kada roditelji imaju bebu koja puno spava i rijetko plače, nova uloga roditelja zahtijeva prilagođavanje.
A, kada roditelji imaju zahtjevnu bebu, prve sedmice mogu zaista biti iscrpljujuće. “Molim vas, oprostite mi ako puno plačem. Nisam neki tiranin koji je poslan kako bi vam zagorčao život. Molim vas, odvojite vremena kako biste saznali ko sam ja, kako se razlikujem od vas i koliko puno toga vam mogu pružiti.”
Pismo podsjeća roditelje kako će greške uvijek postojati, kako ne postoje savršeni roditelji i savršena beba. “Molim vas, zapamtite da sam otporna i žilava i da mogu izdržati mnoge prirodne greške koje ćete napraviti. Dokle god ih činite s ljubavlju, ne mogu biti povrijeđena.”
Zadnji dio pisma osvrće se na jednu stvar koju bi svi roditelji trebalo da zapamte, bez obzira na to koliko djece imaju ili koliko njihova djeca imaju godina, a to je da brinu o sebi, o svojoj prehrani, da odmaraju i da vježbaju kako bi imali strpljenja i energije kad su sa svojim djetetom.
Isto tako, podsjeća na partnere i na njegovanje odnosa. “Molim vas, brinite o svom odnosu jedno s drugim. Šta znači povezanost s porodicom ako ne postoji porodica s kojom bih se mogla povezati.”