Bilo da je pozorišna scena ili filmsko platno glumac uvijek na njemu proživljava i različite osjećaje i doživljaje te kroz proživljavanje hiljadu života koje donosi glumački posao, postaje takva ličnost koja je spremna uhvatiti se u koštac sa najsloženijim karakterima na sceni. Upravo tako je i kod mlade i ambiciozne glumice Ane Lečić koja je nedavno gostovala u Prnjavoru a gdje je zajedno sa poznatom glumicom Tatajnom Kecman izvela na sceni Centra za kulturu, pozorišni komad pod nazivom ”Bajbok”.
Riječ je adaptaciji djela ”Emigranti” koji nam donosi život o dvije žene i njihovim različitim pogledima na svijet u tuđem svijetu pri čemu se suočavaju sa dodatnom zatvorenosti i udaljenosti od zavičaja usljed pandemije korona virusa. Svakao riječ o kvaltetnom tekstu po ocjeni ove mlade glumice koja je već ostala upečatljiva kod šire javnosti glumeći u filmu ”Dara iz Jasenovca” a svaki novi projekat prema njoj je i novo iskustvo za nekoga ko želi da pronađe svoje mjesto pod glumačkim suncem.
Iako vrijedno radi i stvara, uvijek kako kaže pronađe vrijeme da pokaže svoj potencijal i na daskama koje život znače i tako publici prenese jednu posebnu emociju koju samo može ispoljiti glumac.
Igraš u jednoj zanimljivoj predstavi, koliko je zahtjevna tvoja uloga kao i ovaj pozorišni komad?
– Drago mi je što sam angažovana u ovom komadu na koji sam se odazvala na poziv Tatjane Kecman koja je na svoj način obradila tekst Slavomira Mrožeka i napravila adaptaciju. To su inače dvije muške uloge ali ih je ona kreirala tako da budu ženske. Kao drugo, primjetila sam da mi nedostaje pozorište i daske koje život znače. Uloga je bila veoma izazovna i drugačija je u odnosu na moj senzibilitet. Igram jednu žensku osobu koja ima ubjeđenje da je ona vlasnica znanja i da je najpametnija te sebi daje za pravo da govori i svojoj starijoj cimerki kako treba da se ponaša i da ju vaspitava i da joj govori da je sve pogriješila u životu. Mogu da kažem da ova moja uloga i sam lik imaju neku mušku energiju. –
Koliko je važno na sceni ostvariti dobru saradnju sa starijim kolegama i koliko ti svaki kontakt sa njima pomaže u sticanju novih iskustava?
– Meni je to izuzetno značajno jer na taj način najbolje učim. Svako novo iskustvo je i nova škola posebno jer dijeliš scenu sa nekima koji su u glumačkoj profesiji iskusniji od tebe. Tako da je i u ovom pozorišnom komadu Tatjana za mene, bila od velike koristi jer mi je pomogla da se lakše izborim sa ovim likom. Tako da starije i iskusnije kolege uvijek značajne i uvijek se od njih može dosta naučiti. –
Ti i Tatjana se već poznajete sa snimanja filma ”Dara iz Jasenovca”. Koliko je za tebe bilo teško igrati u tom filmu gdje si trebala dočarati jednog negativca?
– Za mene je najteže bila ta priprema za samu ulogu a gdje čovjek sazna neke strašne stvari a koje izbjegavaš da čuješ ili o njima pričaš mimo ovog posla. Iskreno teško podnosim takve užase. Teško mi je razumjeti da neko na takav monstruozan način može da se ophodi prema drugom živom biću. Sama uloga je bila izazovna i odmah sam znala da želim da je igram samim tim jer ju pojačava to zlo koje oslikava jedan lik i zbog čega ti treba velika hrabrost da uskočiš u jedan takav lik. Kada sam došla na set i vidjela ona ambijent nekako je sve to leglo i znali smo šta treba da igramo. –
Uloga iz filma ”Dara iz Jasenovca”
Znamo da je riječ o jednom filmu u kojem se dešava mnogo uznemirujućih scena. Koliko si ti lično proživljavala nakon zavšetka snimanja?
– Meni se lično znalo dešavati da ne mogu da zaspim nakon završenog radnog dana a gdje sam znala nekada da prikažem i dočaram te užasne scene u kojima ima i ubijanja. Dešavalo mi se prosto da mi se uvuče neka jeza u kosti zbog svih tih užasa. I to se zna dešavati ako se neko dugo bavi i istražuje određenu temu koja izaziva određene emocije i zbog toga je i normalno da bude malo i uzrujani zbog svega. Dešavalo mi se i da nekada imamo određen blok snimanja i onda nas vrate nazad u Beograd gdje imamo nekoliko dana slobodno pa nas ponovo vraćaju na set. U mom slučaju nekada mi se znalo desiti da bukvalno ne želim da se vratim u taj ambijent jer moraš opet da proživljavaš sav taj užas. Naravno, ne iskučujem da mi je to bilo jedno veliko iskustvo i da sam tu ostvarila saradnju sa mnogim glumcima. –
Koliko su takve uloge izazovne za nekoga kao ti jer znam da tek ulaziš u glumačke vode?
– Meni je iskreno bio i mali problem što mi je to bila prva veća uloga na filmu i malo sam se plašila da me to ne obilježi. Ovdje kod nas se često uzimaju glumci po šablonu gdje ih, ako su odradili dobru ulogu, nekako po automatizmu zovu za identične uloge. Nekako mi je drago što mi svaki novi projekat daje određenu slobodu i vidim po sebi da sam sve slobodnija kada sam na setu ali i na pozorišnoj sceni. Ali opet kažem da je ovaj film bio pravi izazov za mene u svakom pogledu. –
Da li te zbog te uloge ljudi prepoznaju i da li te zbog toga nekako i ne gledaju blagonaklono?
– Pa mogu da vam kažem da me ljudi ne prepoznaju po toj ulozi što je meni lično zanimljivo. Naravno ima i onih koji to primjete. Nekako sam im uživo drugačija i odosu na filmsku ulogu gdje imam vezanu kosu i onu uniformu. Za sada nisam imala neprijatna iskustva dok na internetu ima negativnih komentara. Po meni, to sve treba ostaviti po strani i mnogo se ne osvrtati na to i nastaviti normalno sa svojim poslom. –
Pored već pomenutog projekta šta možemo u budućnosti očekivati od tebe kada je u pitanju film i serija?
– Što se tiče toga sada smo zavšili snimanje nove sezone serije ”Dug moru” i tu treba da se pojavim. Na moju veliku radost, učestvovala sam i u snimanju nove sezone serije ”Crna svadba” i to vjerujem mnogi sa nestrpljenjem očekuju ali nemam još informacija kada će to biti emitovano. Trenutno se snima jedna romantična komedija ”Krunska 11” i tu treba da se pojavim a dvije sezone će ići odmah istovremeno kada se snimanje završi. –
Nova sezona serije ”Dug moru”
Spominješ angažovanje u serijskim projektima, koliko je za tebe bilo izazovno glumiti u seriji ”Državni službenik” u kojoj smo imali priliku da te gledamo?
– Meni je iskreno bio tu veliki izazov gdje iz jednog projekta, uskačeš u drugi i gdje dolaziš među jednu uigranu ekipu koja su već prije toga snimili dvije sezone. Tako da je ta adaptacija i upoznavanje bilo pravi izazov za mene gdje mi je trebalo da se oslobodim i da osjetim taj trenutak slobode koji je neophodan za glumca. Tu ulogu ću sigurno pamtiti jer je bila nesvakidašnja ali i zbog dobre glumačke ekipe. Svakako da mi je bilo zanimljivo glumiti u toj seriji. –
Vidimo da se posljednih godina mnogo snima i da publika može vidjeti zaista mnogo filmskih i serijskih ostvarenja. Koliko tu ima prostora za mlade glumce i koliko oni to treba da iskoriste?
– Mislim da to svi treba da iskoriste jer se odavno nije ovoliko radilo ali ni snimalo a samim tim je i konkurencija veća. Sada ima mnogo i škola glume i novih mladih glumaca koji imaju veliki potencijal. Istina je da pojedinci možda teško pronalaze posao i da i dalje vlada borba da dobiju neki angažman ali opet ima i više mogućnosti nego prije. Ono što podržavam je i što danas mnogi mladi glumci, ne čekaju na to da im neko da posao već sami smisle nešto i obrade neki tekst i zovu ljude. Nekako pojedinci baš imaju inicijativu gdje ne čekaju a gdje žele da kroz tu svoju borbu sačuvaju postojanje umjetnosti. –
Koliko mlad čovjek, kako kroz film ali i život, može biti pokretač novih ideja i promjena u društvu?
– Mislim da je bitno da mladi ljudi budu pokretači i da pokažu bunt i da ne pristaju na sve što nam se servira u današnjem vremenu kroz razne uticaje. Mislim i da je bitno da ne prevlada neka apatija i odustajanje a čime su pojedinci skloni da se suoče. Naravno mislim i da je bitno da mlad čovjek treba da nauči da prihvata neke kritike i loše komentare i da ne ratuje baš sa svima i protiv svih izražaja. Mislim da je i u tom pogledu opet bitno sačuvati sebe i birati koje ćeš bitke voditi. Bitke po meni moraju da postoje jer postoji mnogo stvari u društvu koje moraju da se mijenjaju. –
Branislav i Ana Lečić
Znamo da potičeš iz glumačke porodice. Koliko je to nekada teret i izazov?
– To je veliki izazov. Javnost i mediji me prate još od malena iako me za to niko nije ni pitao tako da sam navikla od tada pa do danas nekako da sam stalno pod lupom. To naravno ima i teret i pritisak. Ali u suštini s vremenom se oslobađam svega toga i učim da prihvatim sve to i da se ponosim na oca i njegovu karijeru i da ne pustim da me to uguši u nekom mom vlastitom glumačkom putu koji treba da pronađem.
Za kraj, kakav će po tebi biti filmski i dramski izažaj u budućnosti i koliko će sve to opstati?
– Mogu samo da kažem: Živi bili pa vidjeli! Sada trenutno ima svega i svi mogući žanrovi su dostupni. Ja se iskreno nadam i želim da vjerujem da će sve to ići ka još jednom boljem sadržaju jer primjećujem po kvalitetu serija da ima i onih manje dobrih ali i jako dobrih. Misim da u ovom trenutku ima za svakog po nešto i to na našem tržištu što u nekom ranijem periodu nije postojalo. Tako da sam optimista po pitanju budućnosti i mislim da će biti sva kvalitetnijih projekata. –
TV K3